Mnogim vozačima diže se kosa na glavi kada voze autocestom i ispred sebe ugledaju sporije vozilo koje nikome ne dopušta prolaz lijevom trakom. Iako na autocesti, bez obzira na broj traka, po zakonu morate voziti desnom stranom (osim kada želite pretjecati), za sebične vozače – takvo pravilo ne vrijedi.
U čemu je njihov problem?
Postoje tri ključna razloga za takvo ponašanje. Dok za jedno postoji opravdanje, druga dva su potpuno nerazumljiva.
Najčešći razlog vožnje u lijevoj voznoj traci je korištenje tempomata. Iako nema ništa loše u korištenju tempomata, neiskusni vozači na taj način postaju veliki problem na cesti.
Primjerice, ako podesite brzinu na 110 km/h i tom brzinom iz desne uđete u lijevu traku, riskirate da na vas nalete vozači koji razvijaju osjetno veće brzine, nerijetko i preko najčešće dopuštenih 130 km/h.
Dok vi zaobilazite automobil, iza vas se vrlo brzo može formirati kolona nezadovoljnih vozača. Stoga je preporuka da prilikom pretjecanja – isključite tempomat.
Vozači koji ne koriste tempomat, ali ‘kampiraju‘ u lijevoj traci su neiskusni ili sebični.
Oni najčešće nisu niti svjesni da blokiraju promet lijevom trakom i da bi trebali preseliti u desnu traku. Kao da su pali s Marsa.
Kolona automobila u njihovom retrovizoru ne predstavlja im nikakav problem. Nažalost, protiv njih lijeka nema jer ovisite o dobroj volji pojedinca koji na vaše blicanje svjetlima ili mahanje rukama može odgovoriti još sporijom vožnjom.
Ta loša navika očito se prenosi s generacije na generaciju, ako djeca vide da roditelji stalno voze lijevom trakom, isto će raditi i oni. Postoji mogućnost da takvi vozači niti ne znaju prometna pravila.
Treći razlog vožnje u lijevoj, umjesto u desnoj traci je donekle razumljiv. Radi se o činjenici da je desna traka na mnogim cestama potrošena.
Kamioni, šleperi i autobusi svakodnevno troše asfalt koji s vremenom propada.
Stoga je na takvim grbavim, ispucanim i ulegnutim dijelovima ceste, kojih u Hrvatskoj nažalost ne manjka, pametniji izbor voziti lijevom trakom.
