Jedna od najčešće korištenih riječi u katoličanstvu je riječ “euharistija”. Čuje se svake nedjelje na misi, a katolici je koriste vrlo često, no mnogi ne znaju njezino značenje. Donosimo vam odgovor što ona znači.
Riječ “euharistija” dolazi iz grčkog jezika i znači “zahvaljivanje” ili “zahvala”. U kršćanskom kontekstu, odnosi se na sakrament u kojem se kruh i vino posvećuju te postaju Tijelo i Krv Isusa Krista.
Euharistija simbolizira zahvalnost Bogu za dar spasenja i predstavlja središte katoličke vjere i bogoslužja.
Euharistija u Bibliji
Osim toga, euharistija označava čin zajedništva i sudjelovanja u Kristovoj žrtvi, pozivajući vjernike na duhovno jedinstvo s Bogom i međusobno. U crkvenim dokumentima često se ističe da je Euharistija izvor i vrhunac kršćanskog života.
Katekizam Katoličke Crkve nudi kratku definiciju riječi “euharistija”: Neiscrpno bogatstvo [sakramenta euharistije, tj. mise] izražava se različitim imenima kojima ga nazivamo. Svako ime doziva određene aspekte. Naziva se Euharistija jer je čin zahvaljivanja Bogu. Grčke riječi “eucharistein” i “eulogein” podsjećaju na židovske blagoslove koji osobito tijekom obroka naviještaju Božja djela: stvaranje, otkupljenje i posvećenje. (KKC 1328)
U izvornoj grčkoj verziji Evanđelja, Isus koristi sličnu riječ tijekom Posljednje večere: “Uzmite ovo i razdijelite među sobom… I uzevši kruh, zahvalivši [εὐχαριστήσας – eucharistēsas], prelomi ga i dade im.”
(Luka 22, 17-19)
Primjer iz Didache
U suštini, riječ “euharistija” znači “zahvaljivanje”, ali u židovskom kontekstu posebno se odnosi na zahvaljivanje Bogu. U katoličkom obredu euharistija nije samo čin zahvalnosti, već i proslava spasenja kroz Isusovu smrt i uskrsnuće.
Riječ “euharistija” već je u ranim kršćanskim vremenima prihvaćena kao naziv za cijeli sakrament Euharistije, poznatiji kao sveta misa, u kojem katolici slave Božje spasenjsko djelo na križu. Postoji čak i drevni dokument, Didache, koji možda datira iz vremena apostola i koristi ovu riječ u tom kontekstu, smatra se najstarijim kršćanskim katekizmom u povijesti, a većina stručnjaka misli da je napisan između 65. i 80. godine.
Primjer iz Didache: “Slavite Euharistiju na sljedeći način: Recite nad čašom: ‘Zahvaljujemo ti, Oče, za sveti trs Davida, tvoga sluge, koji si nam objavio po Isusu, svome sluzi. Tebi slava u vijeke.’
Nad lomljenim kruhom recite: ‘Zahvaljujemo ti, Oče, za život i spoznaju koje si nam objavio po Isusu, svome sluzi. Tebi slava u vijeke.’ … Ne dopustite da itko jede ili pije od vaše Euharistije osim onih koji su kršteni u ime Gospodnje.”
Osim što se odnosi na cijelu proslavu Euharistije, riječ se koristi i specifičnije za označavanje kruha i vina koji se pretvaraju u tijelo i krv Isusa Krista.
Zaključno, riječ “euharistija” ima mnogo dimenzija, od liturgijskog slavlja do sakramentalne prisutnosti, a u svojoj biti izražava temeljnu ljudsku potrebu za zahvaljivanjem Bogu, piše Aleteia.
