Navijači Hajduka vole i pretjeravati kad tvrde da “nas ima mali milijun”, ali su ipak neusporedivo najmasovniji u Dalmaciji, da ne govorimo o Splitu, a itekako su brojni u Hrvatskoj i regiji te mnogi razasuti u dijaspori (ove godine su članarinu uplatila 124.153). U nedjelju su navečer doživjeli doslovno pravu ekstazu na račun tijesne, ali potpuno zaslužene pobjede svojih ljubimaca nad najvećim rivalom Dinamom. Tridesetak i više odanih tisuća prisutnih pobornika vjekovnog “majstora s mora” poslije te pobjede bili su doslovno pijani od radosti, oni su se s Poljuda raskrilili po ulicama, kaletama i trgovima grada pod Marjanom te slavili dugo u noć.
Ima ih, naravno, bezgranično optimističnih, koji najavljuju da se poslije ta tri osvojena boda “s Poljuda vidi titula”, toliko željeni naslov prvaka na koji se čeka, evo, dvadesetu sezonu. U više navrata, pogotovo posljednje dvije godine, to su bile, pokazalo se, pretjerane nade, a sada to postaje uvjerenje sve dok ne progovori Gennaro Gattuso, tvorac aktualnog marša “bijele” momčadi. A on, premda svjestan momenta osjećaja trenutačnog trijumfa svojih igrača, ponavlja mantru: “Daleko je, previše je kola do kraja.” Pa je jednim potezom, kao više puta od početka prvenstva, uoči ove utakmice upozorio igrače na opasnost od najmanjeg opuštanja i zato nemilosrdno, barem privremeno, likvidira Zvonimira Šarliju iz službenog protokola derbija jer je na treningu pokazao izvjesno nezadovoljstvo i zalaganje manje od razine koju Gattuso očekuje.
O načinu kako je Hajduk došao do velike pobjede, o tome da su “bijeli” imali za protivnika klimav, ozljedama osakaćen, automatski neuvjerljiv sastav Dinama, može se diskutirati. Ali u ovom je prvenstvu do maksimalnog izražaja došla važnost rezultata, ono što propovijeda talijanski trener. Zato je lako zaključiti da Hajduk igra na pogon Rina, što znači da je trener “bijelih” nadahnuo svoje igrače, stvorio kolektiv na svoj način, utjelovio svoju personalnost, pa su se, bez obzira na manjkavosti, pretvorili u momčad.
Hajduk bi trebao zaključiti prvi dio sezone kao lider na ljestvici, ali da bi se izdržalo na tom položaju, ipak su potrebne nadogradnje, korekcije, pa i sreća, jer je kraj prvenstva zaista predaleko. No on neprestano upire, tumači da navijači imaju pravo sanjati, dok on sa svojom škvadrom mora biti realan, svjestan koliko je nogomet prevrtljiv te da opasnost gubitka bodova vreba na svakoj sljedećoj utakmici.
Najveća vrijednost ove momčadi su Marko Livaja i Ivan Rakitić, koji su se stavili u službu kolektiva. I dok je po njegovu načinu trajanja u blistavoj karijeri, ponašanje Rakete sasvim logično, dotle je dimenzija Livaje pravi putokaz, to kako je uz osvjedočene igračke kvalitete povećao svoje vrijednosti. Ma Livaja je i do sada uz golgeterske sposobnosti vodio računa kako će svojom igrom, u prvom redu asistencijama, suigrače činiti boljima, ali u ovom prvenstvu on zrači posebnom energijom o čemu svjedoče detalji da se bori doslovno čak i za svaki aut.
– Gattuso je, što je ovih dana najbitnije, čvrsto na zemlji – oduševljeno tumači Ivan Pudar, dežurni kritičar Hajduka.
– To kako je reagirao poslije ove pobjede na ushite komentatora dokaz je njegove zrelosti, naročito mentalne sposobnosti, što se da zaključiti po njegovim reakcijama, izjavama i ponašanju.
Ipak, od zasluga do potpune glorifikacije treneru treba potpora, on je ostvario maksimum s ovim igračkim kadrom, uživa nevjerojatnu plebiscitarnu podršku navijačkog puka, kakvu na Poljudu, pa ni na Starom placu, nisu doživjeli čak ni treneri Tomislav Ivić i Ivan Katalinić u vrijeme trijumfalnih serija trofeja. A imali su podršku moćnih funkcionara, u prvom redu ansambla nezaboravnog predsjednika Tita Kirigina, kao i Nadana Vidoševića i Branka Grgića…
