U njemačkom gradiću Calw trebala se održati duhovna obnova u ozrganizaciji hrvatskih zajednica Nagold, Freduendstad i Calw, na kojoj je trebao sudjelovati fra Ivo Pavić poznati svećenik koji djeluje u mjestu Šurkovac.
Duhovna se obnova trebala održati od 13. do 15. prosinca, međutim organizatori javljaju kako je duhovna obnova odgođena zbog organizacijskih potreškoća.
Napominju, da Crkva u Calwu ne može primiti tolike ljude, a kažu da ih se najavilo čak dvije tisuće.
Traže sportsku dvoranu
“Iskreno, nismo očekivali toliki broj vjernika ali nam je i drago jer je vidimo da je velika potreba za duhovnom obnovom” pišu u obavijesti.
Najavljuju i novu duhovnu obnovu s fra ivom pavićem u 2025 godini, a do tada će kažu, pronaći sportsku dvoranu u koju bi moglo stati toliko ljudi koliko se najavilo prisustvovati. “Molimo vas za razumjevanje, potporu i molitvu” napisali su.
Što se zapravo događa? Ove godine u veljači isto se dogodilo i s duhovnom obnovom koju je trebao predvoditi vlč Zlatko Sudac na Kantridi. Bila je riječ o korizmenoj duhovnoj obnovi no najavilo se također toliko mnoštvo ljudi da su ovdje organizatori bili prisiljeni otkazati duhovnu obnovu od straha od organizacije na tolikog mnoštva. Ljudi su naime toliko gladni Boga da nezaustavljivo hrle, bilo gdje gdje se spomene “Duhovna obnova”. Ljudi traže Boga, a pitanje je zašto ga ne nalaze u svakoj crkvi?
Istinita priča: Gdje su svećenici koji mole za narod?
Ovdje ćemo staviti jednu poučnu i istinitu priču o ljudima koji su tražili svećenika koji moli za narod.
Naime, neki ljudi iz Bosne imali su problema sa djetetom. Pošto su obišli sve liječnike i ništa nije pomoglo, čuli su da ima neki svećenik koji moli za narod.
No, nisu znali baš točno niti gdje je, niti kako se zove. A bio je to fra Ivo Pavić. I tako došli oni na vrata samostana u Bosni gdje su mislili da će naći svećenika. Pozvonili, a fratri otvoriše. I kažu ljudi: “Tražimo onog svećenika koji moli za narod!”
Fratri se zbunjeno pogledaše i, slegnuvši ramenima, odgovore: “Ovdje nema takvog!” Nasta neugodna šutnja. Ljudi tad, još zbunjeniji od fratara, slegnu ramenima, okrenu se i odu.
Ni godinu dana nakon fratar je u samostanskoj Crkvi održao žestoku propovijed: “Ljudi su nevjerni”, kaže. “Trče za čudesima, ozdravljenjima i kojekakvim glupostima, a nama Crkva poluprazna i nedjeljom!”
Pisano je: Obilazio je Isus svom Galilejom … liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. (Mt 4,23-24)
Očigledno, Isus je molio za ljude. E sad pitanje je tko je tu nevjeran, svećenici ili narod?
