Veliki isusovački misionar sv. Franjo Ksaverski (1506.-1552.) u svjetlu svoje opsežne evangelizacije, misionarskih putovanja i nevolja smatra se jednim od najvećih misionara nakon sv. Pavla.
Poznat je kao Apostol Indije i Apostol Japana jer je u desetak kratkih godina (1541.-1552.) Franjo obavljao rad mnogih pojedinačnih misionara, šireći katoličku vjeru iz Goe portugalski teritorij u zapadnom dijelu Indije, preko južne Indije, Cejlona, Bengala, rta Comorin, Molučkih otoka, Otoka začina, Malake i kroz Kinesko more do Japana gdje je umro, na japanskom otoku Sancian, čekajući brod za Kinu.
Na svojim je putovanjima sveti Franjo Ksaverski obratio stotine tisuća, a utjecaj njegova djela trajao je stoljećima.
Bog zna što radi
Franjo Ksaverski bio je briljantna i privlačna ličnost. Kao student i predavač na velikom pariškom sveučilištu, došao je pod utjecaj sv. Ignacija Loyole. Franjo je bio među prvih sedam koji su položili zavjete u novonastaloj Družbi Isusovoj koju je utemeljio sveti Ignacije; on je kasnije bio posljednji koji je napravio poznate Duhovne vježbe svetog Ignacija.
Da je Franjo ostao u Europi i na sveučilištima, mogao bi postati poznat kao veliki učitelj ili učitelj Crkve, sudeći po obećanjima njegovih već tada, briljantnih postignuća.
U to se vrijeme dogodilo da je portugalski kralj Ivan III. zamolio Papu da pošalje šest članova nove družbe da vrše misionarski rad u Aziji. Ignacije je mogao poštedjeti samo jednog isusovaca, a jedan od njih, Bobadilla, ozbiljno se razbolio od teške groznice u posljednjem trenutku.
Tada je povijest Crkve i njezina poslanja bila je promijenjena djelovanjem Božje providnosti. Tako je Franjo Ksaverski sposobnost poučavanja metafizike na sveučilišnoj nastavi i pedantno stečeno znanje grčkog i latinskog, zamijenio najjednostavnijim oblikom evangelizacije, dok je kao misionar podučavao djecu, pogane i odbačene iz mnogih udaljenih mjesta. Ali Bog zna što radi.
Osim brojnih ozdravljenja, u životu svetog Franje bilo je i mnogo drugih čuda: dar jezika, predviđanja, bilokacija, smirivanje oluje na moru… Franjo je bio svima sve; poznavali su ga i voljeli, a ponekad i mrzili veliki i mali u svim slojevima društva. Možda je najveće čudo od svega činjenica da je svojom rukom krstio 100 tisuća ljudi. Ta je izvanredna desna ruka još uvijek sačuvana i štovana kao relikvija.
Uz čuda uskrsnuća mrtvih. Bilo je mnogo takva događaja koja su se dogodila dokumentima korištenim procesu kanonizacije.
Dječak se utopio u bunaru
Na ribarskoj obali sveti Franjo Ksaverski učinio je dovoljno čuda da ispuni veliki svezak. Kad je jednom htio započeti misu u maloj crkvi u Combuturu, ušla je gomila s tijelom dječaka koji se utopio u bunaru.
Njegova majka bacila se pred noge svetom Franji – koji je također krstio ovo dijete. Molila ga je da dječaka vrati u život. Franjo se kratko pomolio, uzeo mrtvo dijete za ruku i naredio mu da ustane. Dijete je ustalo i odmah otrčalo do svoje majke.
Levitacije svetaca, neka dobro argumentirana čuda: ‘Letila bi od stabla do stabla i pjevala Bogu’
Zmija otrovnica
Bio je slučaj dvoje mladih koji su pratili Franju kao katehete. Tijekom noći jednog od njih u stopalo je ugrizla cobra da capello.
Ujutro je mladić pronađen mrtav. Franjo je uzeo malo sline iz vlastitih usta, dotaknuo stopalo otrovanog katehete, načinio nad njim znak križa, uzeo ga za ruku i zapovjedio mu da ustane u Ime Isusa Krista. Mladić se odmah odazvaao i odmah su mogli nastaviti misionarsko putovanje. Bilo je tako jednostavno kao da je upravo ustao iz sna, umjesto da je vraćen u sam život.
Nekoliko kroničara pripisuje svetom Franji i druga uskrsnuća mrtvih u tom dijelu zemlje.
Samo Gospodin zna koliko je zapravo Franjo pozvao iz mrtvih u cijelom svom misionarskom životu, radeći dan i noć. Mogle bi se očekivati velike brojke kad se prisjetimo da je on bio najveći misionar od sv. Pavla i ako uzmemo u obzir koliko su mrtvih uskrisili drugi veliki misionari.
Nadalje, u procesima koji se tiču Franje stoji da je jedno od djece koje je često slao među bolesnike u njegovo ime, oživjelo dvoje mrtvih. Kršćanska djeca svetog Franje činila su mnoga čuda. Ovo podsjeća na pomoćnike koje je sveti Vincent Ferrer zadužio da nastave činiti čuda za mnoštvo u vremenima kada je sam svetac bio iscrpljen.
Ovo su ‘čudesna’ ulja svetaca po kojima ljudi ozdravljaju: Tekućina curi iz grobova stotinama godina
Povorka s lijesom
Sljedeće čudo svetog Franje Ksaverskog zapisano je u dokumentima dokumentiranom u vrijeme pape Pavla V. Na ulicama Mutana, Franjo je susreo pogrebnu povorku koja je nosila tijelo mladića koji je umro od zloćudne groznice. Prema običajima tog kraja, tijelo je držano 24 sata umotano u pokrov. Poput Isusa s udovicom iz Naima, Franjo je žalio ožalošćene roditelje; molili su ga da ga oživi.
Svetac je kleknuo, podigao oči k nebu i pomolio se Bogu za dječakov život. Zatim je poškropio prekrivenog mrtvaca svetom vodom i naredio da se otvori pogrebni pokrov. Kad se vidjelo tijelo, Franjo je nad njim načinio znak križa, uzeo mladića za ruku i zamolio ga u ime Isusovo da živi.
Mladić je živ ustao, a Franjo ga je zdrava predao roditeljima. Mnoštvo se divilo i hvalilo Franjinu svetost. Roditelji i prijatelji mladića, u znak zahvalnosti i sjećanja na taj čin, podigli su na tom mjestu veliki križ i priredili zabavu.
Svetac kojeg su zvali Anđeo Apokalipse: Tri su golema znaka koja će zgromiti Zemlju u posljednjim vremenima
Uskrsnuo mrtvaca za obraćenje naroda
U drugo je vrijeme sveti Franjo propovijedao u Coulonu, blizu rta Comorin Šri Lanki. Ovo je bila morska luka, surov grad u kojem su mnogi kršćani obeščastili ime Boga. Franjo, dok je propovijedao u tamošnjoj portugalskoj crkvi, osjećao se zbunjenim i spriječenim zidom tvrdoglavosti na koji je naišao kod svojih tvrdoglavih slušatelja.
Dogodilo da je dan ranije u crkvi pokopan čovjek. Sveti Franjo je prestao propovijedati; molio je Boga da Krvlju i Imenom njegova Sina, omekša srca zajednice.
Zatim je naredio nekolicini muškaraca da otvore obližnji grob čovjeka koji je dan ranije bio pokopan. Molio je u suzama, a sada je svoje upute popratio gorućim riječima svete rječitosti. Rekao je zajednici kako se Bogu svidjelo čak i uskrisivati mrtve kako bi ih obratio.
Kad su otvorili grobnicu i iznijeli tijelo, već je smrdjelo. Po Franjinoj zapovijedi razderali su platno i našli tijelo koje je već počelo truliti. Franjo je izrazio želju da svi uzmu u obzir ove činjenice. Tada je svetac pao na koljena, načinio kratku molitvu i zapovjedio mrtvacu, u Ime Boga Živoga, da ustane.
Čovjek je ustao – živ, snažan i savršenog zdravlja! Promatrači su bili ispunjeni strahopoštovanjem. Oni koji su trebali pali su pred svečeve noge da se krste, a velik se broj ljudi obratio zbog tog čuda.
Dva gornja čuda revizori Rote prihvatili su kao utemeljena na nepobitnim dokazima dvaju svjedoka, Emanuela Gage i Joama Audicondama, kao i jedne same nekoć “mrtve” osobe.
Ova velika čuda navela su gotovo cijelo kraljevstvo – osim kralja i nekoliko njegovih dvorjana – da postanu kršćani u roku od nekoliko mjeseci. I kao što otac Coleridge ističe u životopisu svetog Franje Ksaverskog: Ova čuda moramo uzeti samo kao uzorke nečeg zbilja velikog.
Evangelizacija čudima
Zašto bi Bog ikome dao moć da čini tako velika čuda? Unutar otprilike godinu dana osnovao je do 45 kršćanskih zajednica na tom području. Teško je zamisliti takva masovna obraćenja, bilo od strane Franje Ksaverskog ili bilo kojeg misionarskog apostola, bez velikih i brojnih čudesa koja bi svjedočila o istinitosti apostolovih riječi.
Naš je Gospodin koristio svoja vlastita čuda kao znakove koji su svjedočili o Njegovom mesijanstvu i Kraljevstvu. Njegova su čuda dokazala da je On doista Sin Božji kojeg je Otac poslao. Naredio je svojim učenicima da velikodušno čine čuda i obećao svima koji vjeruju činiti još veća čuda nego što je on učinio.
Tri čuda koja su zapanjila svijet: Molitva vratila dječaka u život, nepokretna vidjela Isusa i prohodala: ‘Uvijek molite’
Djevojčica se vraća u život po vjeri majke
U Malacci je sveti Franjo Ksaverski učinio ponovno čudo. Kad je Franjo bio odsutan iz grada, umrla je kći jedne nedavno krštene žene. Majka je posvuda tražila Franju dok je djevojčica još bila bolesna.
Kad je ova majka saznala da se Franjo vratio, bila je puna jednostavne vjere da bi Franjo, za kojeg je bila uvjerena da je mogao njezinu kćer – kao što je izliječio mnoge ljude – jednako lako podići iz mrtvih. Kao što je Marta rekla Isusu: “Ali sada također znam da što god zamoliš od Boga, Bog će ti dati.”(Ivan 11, 22).
Kad je majka pronašla svetog Franju, bacila mu se pred noge i poput Marte i Marije uzviknula da je on bio tamo, njezina kći ne bi umrla; usprkos tome, Bogu ništa nije bilo teško, a znala je da je Franjo svojom molitvom može vratiti u život. Kao što se Isus divio vjeri rimskog stotnika i sirofeoničke žene, sveti Franjo Ksaverski se čudio vjeri i pouzdanju ove nedavno obraćene žene.
Budući da se činilo da je majka dostojna takva čuda, Franjo je molio Boga da joj podari ovu utjehu. Zatim se obratio majci i rekao joj da ide u grob; kći joj je živa.
Više nije ispitivala svetog Franju; s blistavom vjerom otrčala je radosna u crkvu u kojoj je bila pokopana njezina kći. Na mjestu ukopa majka je, zajedno s brojnim svjedocima koji su požurili s njom, dala podići kamen s groba. Mrtva kći, pokopana tri dana, izašla živa! Kao i kod uskrsnuća Lazara, nitko nije mogao sumnjati u istinitost takvog čuda.
Čuda svetog Patrika nisu zabilježena ni kod apostola: Imao je dar uskrisavanja mrtvih
Čovjek koji od boli nije mogao govoriti
Čini se da je ta moć dizanja mrtvih iz daljine bila posebna karizma svetog Franje Ksaverskog. U Japanu, kod Cagoxime poganski plemić izgubio je svoju jedinu kćer. Bio je jako ožalošćen. Neki nedavni kršćanski obraćenici, suosjećajući s njim, preporučili su mu da traži pomoć od Boga kršćana. Otac je otišao svetom Franji i bacio mu se pred noge. Bio je toliko ugušen od emocija da nije mogao govoriti. Ali svetac je razumio.
Sveti Franjo je otišao u mali oratorij gdje je služio misu. Njegov pomoćnik, Joam Fernandez, išao je s njim. Nakon što se Franjo molio nekoliko trenutaka, izašao je i rekao zabrinutom ocu da ide, da su njegove molitve uslišane. To je bilo sve što je Franjo rekao, pa se plemić okrenuo kući, povrijeđen i ožalošćen.
Ali na putu ga je sreo sluga i radosno mu rekao da mu je kći živa. Zatim je sama djevojka dotrčala i bacila se ocu za vrat. Obavijestila je svog oca da su je, kad je izdahnula, odmah uhvatila dva užasna demona. Upravo su je htjeli baciti u pakao kad su joj dva časna čovjeka priskočila u pomoć. U sljedećem trenutku našla se živa i zdrava. Kad ju je otac djevojčice doveo u kuću sv. Franje Ksaverskog, identificirala je Franju i Fernandeza kao svoja dva izbavitelja. Otac i kćer su nakon toga bili poučeni i kršteni.
Neraspadnuti svetac
Sveti Franjo Ksaverski umro je 3. prosinca 1552. u dobi od 46 godina. Prije njegova pokopa lijes je napunjen vapnom – dvije pune vreće ispod tijela i dvije iznad njega – kako bi se ubrzalo raspadanje kako bi se u nekom budućem vremenu kosti lako mogle prenijeti u Indiju.
Deset tjedana kasnije, kada je svečevo tijelo ekshumirano kako bi ga odnijeli u Malaccu, otkriveno je da je savršeno neraspadljivo.
Samo 12 godina nakon što je prvi put krenuo na svoja misionarska putovanja, tijelo svetog Franje Ksaverskog vraćeno je u Gou. Oko svečeva tijela bilježena su čuda svaki dan.
Danas je tijelo svetog Franje Ksaverskog suho i smežurano, ali još uvijek nema truleži. Mnogi dijelovi tijela, osobito gore spomenuta desna ruka, uklonjeni su i poslani na razna mjesta kao najdragocjenije relikvije. Danas se nalazi u srebrnom relikvijaru u bazilici Rođenog Isusa u Goi, Indija.
Znakovi i čuda se događaju: U župi na sjeveru Njemačke događa se veliko
