Gospođa Ana objavila je ovo svjedočanstvo u jednoj vjerskoj grupi na društvenim mrežama. Nevjerojatno je što je sve Bog učinio u njezinoj obitelji, zbog čega smo je pitali da nam dozvoli da ga prenesemo i našim čitateljima. Dozvolila je, s radošću i vjerom da će dati nadu mnogim obiteljima koje trpe zbog odsustva Boga.
Naime, mnoge obitelji danas strahovito trpe. Nerijetko čak i katoličke, naizgled pobožne obitelji u svoja četiri zida, trpe. Uzrok su često grijesi i poroci ali i nepoznavanje živog Boga, unatoč formalnom ispovijedanju katoličke vjere.
Ovo je svjedočanstvo u kojem Bog u jednoj obitelji čini čudesne, mnogima nepojmljive stvarnosti. Od braka alkoholičara i ovisnice o heroinu do svetog braka ispunjenog mirom i blaženstvom? Kako? Nama je nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Prenosimo svjedočanstvo kako ga je gospođa Ana napisala:
Svi su me pitali: Zašto mu se uvijek vraćaš?
Sjedim ja neki dan na fotelji i gledam neki film, a muž leži na kauču, prekrižio ruke i zažmirio. Odjednom se ustao i kao munja uze olovku i papir, ja ga pogledam i opet ne vjerujem svojim očima, on piše i piše, ja malo okom na tv malo okom na njega, a on kao munja ne prestaje pisat.i onda samo najednom stane i prekriži se i kaže “Bože hvala Ti, Amen”.
Ja ga pitam što se dogodilo? On kaže dok je žmirio ove riječi su mu došle i istog trenutka morao je to napisati. I kad god pročitam sve što je do sada pisao naježim se, jer to je moj muž…poznam ga u dušu i znam da je njegova ruka to pisala, a Duh Sveti mu govorio.
Dakle, od propaliteta, alkoholičara, tabletomana, toliko zlog čovjeka koji je kroz početak braka maltretirao mene i naše dijete, bio je onaj totalni šljam, brak na samoj propasti, toliko odlazaka od njega i uvijek se vratim, svi su me pitali zašto mu se vraćaš?
Imaš gdje biti, imaš roditelje, imaš brata, nemoj ga trpiti, nemoj da dijete trpi takvog oca, ali ja sam se uvijek vratila..nikad nisam znala zašto se vraćam?
Prestala je i ljubav prema njemu, sve je nestalo, u kući je vladala tama, hladnoća, mrzila sam tu kuću, mrzila sam njega i opet sam mu se vratila, a sad tek znam zašto.
Jer je to Bog tako htio, da sastavi dvije izgubljene duše u sveti i divan brak, ali prije svega toga stavio nas je na kušnju.
‘Iz gomile u Međugorju progovorio mu demon i rekao…’ Molila je krunicu svaki dan i njen muž se obratio na čudesan način
Ja ovisnica o heroinu, on propalitet i alkoholičar
Ja sam prije braka bila izgubljena duša, propala, droga me skoro ubila, heroin je bio moj život, a muža sam poznavala onako iz viđenja i bio mi je zanimljiv jer je pio, tukao se stalno, kao bio frajer što je mene privlačilo jer me vrag uzeo pod svoje. On alkoholičar, ja narkoman i vjenčamo se tri mjeseca nakon što smo prohodali.
Odmah dobili dijete, a ja sam se tada makla od pakla droge, bila sam čista i zaista sam htjela da i moj brak bude u redu, ali tad je krenuo moj drugi križni put.
Borba s osobom koja je bolovala od svih mogućih psihičkih poteškoća, od alkohola, tableta itd. Zatim maltretiranje, zlostavljanje s njegove strane. Tu je i maltretiranje sa strane njegove obitelji. Sve sam to izdržala i sjećam se koliko puta sam se pitala: “Bože ima li te. Ako Te ima pomozi mi, pomozi njemu, čuvaj mi dijete” i Bog je uslišio moje molitve.
Jednog dana moj muž je kao i uvijek rekao da neće više piti. Ja sam samo glavom odmahnula i rekla dobro. Nakon prvog dana nisam vjerovala, drugi dan isto, treći dan sam se već zapitala zar je moguće? Tri dana bez alkohola? I dan za danom prolazio, moj muž ne pije. U kući mir i tišina, meni sve čudno, i samo čekam taj trenutak kad će otići po bocu i kad će opet krenuti svađa i napad?
Ali prođe i neko vrijeme i opet ništa, ali i dalje između nas su bile tenzije, bilo je svađa ali uvijek zbog sitnica uvijek zbog gluposti nikad nije bilo razloga za svađu. I odmakli smo se jedno od drugog, svatko u svom svijetu i tako prođe par godina, sve do jednog dana kada smo krenuli u Mostar.
Kroz Međugorje oslobođeni ovisnosti o heroinu, danas su roditelji desetero djece
U Međugorju Duh Sveti dotiče naša srca
I točno na raskrižju prema Mostaru naprijed, a Međugorje iza nas, auto nam se pokvario i to na smetlištu nekom. Počeo smrdjeti benzin i kaže muž ako odemo za Mostar može se do tamo svašta dogoditi a i koga zvati? I u istom trenutku oboje smo rekli hajdemo krenut u Međugorje pa što bude, bit će.
Tamo ćemo potražiti nekog mehaničara da vidi što nam je s autom i zašto nam gorivo smrdi. I ja nađem odmah smješta preko mobitela, dođemo tamo i gazdarica kuće nas odvede odmah mehaničaru.
Kaže on ovako: dali ste vi svjesni da se vama mogao svaki čas auto zapaliti,i da ste mogli odletjeti u zrak u bilo kojem trenutku? Mi smo bili u šoku, rekao je da će sve srediti.
Otišli smo na večernju misu, bilo je to u rujnu, naša godišnjica braka, taman taj dan i kad smo počeli moliti krunicu najednom se netko počeo derati, čuo se užasan glas, nit je muški nit je ženski. Krikovi, zatim neki jezik u kojem sam samo razumjela satana…i znala sam da je vrag tu i da vrag postoji…pala sam na koljena, jecala mi duša moja, muž plače, suza suzu stiže i tada smo oboje osjetili duha svetoga. Njegove vizije koje je kroz naš brak imao u snu su se obistinile, a to je Međugorje. Kapelica koju je sanjao, Gospe naša koja mu se ukazala na balkonu u snu obučena kao u Međugorju, ja sam tj, duša moja preplakala tri dana, a ni sama nisam znala zašto plačem.
Tada je muž rekao sad kad se vratimo kući idem se pričestiti i krizmati jer mi smo vjenčani u crkvi, ali on nije imao sakramente, ali je obećao još tada svećeniku da će obaviti ali nije obavio 16 godina.
I nedugo nakon toga moj muž dobio čast da bude apostol na svojoj pričesti. I krizmu smo proslavili iako su ga mnogi ljudi ismijavali pa čak i njegova obitelj da u tim godinama se krizma i da nije normalan, ali nema veze, neka oni pričaju jer to je nama na čast, a njima na sramotu jer mi smo oboje dobili novo srce, mi smo se oboje ponovno krstili.
Sveti brak, mir u obitelji
I sada mi idemo skupa na zornicu. Pa ni sanjala nisam da ću ikad ići u crkvu nakon što me opekla sveta voda. U meni bio sam đavao. Moj muž sada piše hvalospjeve, vrijedan,čestit, najbolji moj prijatelj, suprug, otac i sve što u životu trebam, imam kod njega.
Imamo jedno drugo, vodimo miran život. U našoj kući je mir, blaženstvo, mi ne znamo što je to svađa? Toliko ljubavi, toliko istine i razumijevanja u braku, općenito u našoj kući s našim djetetom.
A sad nas oboje vrag ganja jer vrišti od muke što smo djeca Božja, pokušava na sve načine da nas rastavi, pokušava nam kroz snove uvući opet one sve gadosti, ali nedamo se. Bog je tu, Bog nas štiti, jer zahvaljujući Njemu svaki grijeh koji smo pomislili kažemo najprije Bogu zatim jedno drugome. Trčimo na ispovijed ako smo koga spomenuli na neki ružan način i odmah nas savjest peče da smo napravili grijeh i da se odemo ispovjediti.
Meni je nedavno svećenik rekao zar ste zbilja došli zbog toga? Kad sam mu rekla da sam počinila nešto što me muči.
Hvala ti Bože za svaku sekundu u našim životima, hvala Ti što si nas spojio i za nas imao plan, hvala Ti što mi nisi dao da napustim muža. Hvala Ti na ovom svjedočanstvu. Ja od Boga više ništa ne mogu tražiti, mogu ga samo pitati što ja mogu za njega napraviti? Ovo je bio dio mog svjedočanstva, nisam ga htjela pisat, krenulo je sve onim kad sam htjela reći kako sam vidjela muža da piše pjesme i hvalospjeve Bogu. Vječno Mu hvala. Amen.
Gospa ima poruku za čovječanstvo: ‘Želim da sve obitelji ovo učine’
