Splitska podružnica Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ) objavila je in memoriam posvećen svom bivšem predsjedniku, prim. mr. sc. Anti Tukiću.
“Odlaze nam naši dragi kolege, učitelji, prijatelji, što je neminovnost našeg bivanja, ali ostaje sjeta kada ode netko tko je bio ne samo primjer vrhunskog stručnjaka, već i dobrog kolege i moralnog čovjeka.
Prim. mr. sc. Ante Tukić bio je impresivan čovjek sa čvrstim moralnim stavovima, revno je skrbio o svojim bolesnicima, organizaciji i unaprjeđenju zdravstva, boljitku svojih sugrađana. Kao predsjednik podružnice HLZ-a Split predano je radio na unaprjeđenju i očuvanju splitske podružnice, kao i lijepe tradicije dalmatinskih liječnika da skrbe o medicinskoj etici.
Volio je svoj grad i njegove ljude, nastojao je biti prisutan u svim segmentima života Splita i Dalmacije, na prijedlog svojih kolega zaslužno je dobio nagradu grada Splita za životno djelo.
Hvala mu na svemu što nas je naučio, ostavio nam je u zalog da budemo svoji, poštujemo svoju struku, ne iznevjerimo moralna načela, a i da ne zaboravimo na one koji su utkali naše puteve – navodi se u dopisu koji za splitsku podružnicu HLZ-a potpisuje prof. emer. Dušanka Martinović Kaliterna.
Najviše su ga razočarali “njegovi”
Od dr. Tukića oprostio se i bivši splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara.
“Otkad san bija mulac, jema san veliko poštovanje prema njemu jer san živija u kući od mojih dide i bake odma do Tukićeve. On je ličija moga didu i puno su se volili, a ja san mora stat kuco i bit dobar.
Kad bi učinija koji monadu u susidstvu, on bi se “ka jidija” i nazva bi me koji put mali Krstulović ili kukumaru mali. Kad smo jedan put moja klapa i ja u naš vrtal učinili neku veliku feštu, bija se puno najidija jer smo bučili pa se ita prema nama sa pomidorama koje san mu sutradan donija nazad u maštil da moredu učinit šalšu. Moj dida to nije zna jer bi me bija šalamaštra, a šjor Ante je krepava od smija na tu moju uncutastu batudu i nije mi zamirija.
Poslin puno godin smo se opet našli u prijateljstvu i u istome cilju. Tili smo funtanu vratit di je i bila. Obeća san mu to još ka momak. Virova mi je, ali nije virova da će nan to dopustit. A ja san kontra svih njih činija šta san moga.
Protiv su bili mnogi, a najviše su ga razočarali “njegovi” koji su mu govorili svašta kontra mene i koji su ga uvjeravali da će to oni učinit kad dođu na vlast. Ne da nisu ništa učinili nego su zatvorili i Muzej vode, kojega san otvorija zajedno sa Tomon Šuton, tadašnjin mojin direktoron VIK-a, u maloj zgradi Vodovoda kod “Basilicas Pictas” – na autentičnome mistu.
Šjor Ante je partija i nije dočeka funtanu na staro misto. A ja mislin da smo je dužni vratit ne samo jer je vridna i šta je ono svo ovo vrime jedna buža i arija pa nan urbanistički fali, nego je moramo vratit i radi ljudi ka šta je šjor Ante, koji su je tili nazad samo radi jubavi prema lipoti njiovoga Splita.
“Fala Van šjor Ante i Bog Van da pokoj”, poručio je Opara Krstulović.
Moja reakcija na članak je…
