Tog 2. lipnja 2018. možda je bila ključna subota moderne povijesti Istre 1961. U Varaždinu je pred 8153 gledatelja, među kojima je bila i velika grupa Demona, zeleno-žuta škvadra branila 3:1 iz prve utakmice u Puli, u sklopu doigravanja za SHNL.
Ondašnji prvi vratar, 205 cm visoki Vanja Iveša (tada 41-godišnjak), bio je ozlijeđen. Zamijenio ga je Marijan Ćorić, 204 cm visoki golman (tada 22-godišnjak), koji se u Pulu vratio početkom te sezone. Momak rodom iz Čapljine, koji je ponikao u Vodnjanu i s 11 godina došao u omladinsku školu Istre 1961, od 2013. do 2017. bio je pod ugovorom s Parmom. Odigrao je za Primaveru, a onda bio i alternativa na klupi Parme u Serie A. Činilo se da će to biti veliki iskorak, ali posudbine u Speziju i koloplet negativnih događanja Parme (krah Parmalata) poremetili su i Ćorićeve ambicije. Povratak u Istru bio je logičan…
U Varaždinu je Istra 1961, pod Darkom Raić-Sudarom, trebala učiniti posljednji korak za opstanak kluba, prioritet u odnosu na ostanak u najvišem razredu. Tog proljeća je Istra bila obezglavljena, bez vodstva jer je vlasnik Glover napustio Pulu. Skupljala se momčad sa svih strana, krpalo za putovanja i sendviče, čak i za spavanja po Puli. No, grupa je junački odigrala proljeće, a protiv Varaždina u prvoj utakmici slavila s važnih dva gola prednosti. U uzvratu je sve išlo po nekom željenom scenariju, do 55. kada je Drožđek poentirao za 1:0. I onda još gori dio, jer je Ivan Zgrablić kao posljednji igrač obrane dobio drugi žuti karton i isključenje u 64. minuti. Malo je tko mogao i kod najzagriženijih navijača Istre vjerovati da će izdržati kontinuirani pritisak domaćih i sačuvati mrežu od drugog pogotka i ispadanja. Tko zna što bi bilo da se ispalo u drugu ligu, iako su nadolazeći novi vlasnici, Baskonia-Alaves dali garanciju Gradu Puli da će klub uzeti i ako ispadne…
Jedan od najzaslužnijih za taj prolaz u Varaždinu bio je upravo Marijan Ćorić. Branio je “sve živo”, spašavao i na kraju burno slavio ostanak. Šest i pol godina kasnije Ćorić je opet na golu za Varaždin. Od “onog sretnog mu dana” uslijedile su teške godine, lutanja i skoro odustajanje od nogometa. Bio je u Litvi, pa trećem nizozemskom razredu, pa u Uljaniku, na Kosovu, u Opatiji. U siječnju prošle sezone vratio se u Istru da bi bio alternativa Lovri Majkiću. Sve to vrijeme bio je rezerva, ali maksimalno pozitivan “senator” svlačionice.
Kad je postalo jasno da Lovro Majkić već duže ne brani uvjerljivo kao prije, Paolo Tramezzani je prelomio i pružio priliku 29-godišnjem Ćoriću. Vijesti kako Majkić neće produžiti “izlazeći” ugovor s Istrom nisu još bile znane kad je trener promijenio vratara. Sada su potvrđene kuloarske vijesti da ga želi Osijek i moguće je da će se već u siječnju dogoditi transfer. Ćorić je pak povezao prvi puta tri nastupa za Istru nakon proljeća 2018. U Splitu s Hajdukom solidan, protiv Belupa u Puli bez značajnije obrane, a u Kranjčevićevoj s Lokomotivom jedna greška i to kod gola domaćih.
Ta je greška pokazatelj što znači kada je golman praktično 20 mjeseci rezerva, s 2-3 sporadična nastupa. Treba vrijeme da uhvati osjećaj sigurnosti i rutine. Ćorić, koji je imao i problem ispucavanja, u ostalom je bio na visini očekivanja. Pogotovo u izlascima na visoke centaršuteve. Nije mu lako i vjerojatno ga je opteretila situacija očekivanja, te velika želja da potvrdi kako može biti rješenje…
U subotu, prvi put nakon one utakmice kvalifikacija, Ćorić će igrati protiv Varaždina. Bitno moćnijeg i opasnijeg, te će za ambiciju uspješnog rezultata Istra u Ćoriću trebati važan oslonac. Na terenu, a ne kao do sada kao autoritet u svlačionici. Razumijevanje za terete njegove pauze i podršku zaslužio je, između ostalog, i u znak respekta sjećanju jedne super važne utakmice prije šest i pol godina…
