Peta utakmica u nizu bez pobjede dodatno je produbila krizu u Dinamu, koji ovako negativnu seriju ne pamti 14 i pol godina, od prvog (od tri) mandata Krune Jurčića na klupi Modrih. No, povijesne i sadašnje fakte ostavit ćemo za neku drugu analizu, u ovoj ćemo se pozabaviti Nenadom Bjelicom i nekim njegovim izjava nakon remija sa Slavenom Belupo, poslije kojih se pitamo jesmo li gledali istu utakmicu.
Veli Dinamov trener da su Modri bili dobri, osim realizacije koja je opet bila problem. Eh, kad bi samo realizacija bila problem…
Činjenica jest da je Dinamo snažno, napadački otvorio otvorio utakmicu, ali onog trenutka kada je Kačavenda ugurao loptu u mrežu za vodstvo, Modri su spustili nogu s papučice za gas. A to je najgore što možeš napraviti protiv ovog Slavena, koji pod komandom Marija Kovačevića ne zna igrati ništa osim “totalnog nogometa”. Do kraja prvog poluvremena, ‘ajde, još su nekoliko polu-prilika stvorili dinamovci, ali početkom drugog dijela na travnjaku je bila samo jedna momčad. A to nije bio Dinamo.
Premda je nastavak otvoren velikom propuštenom prigodom Sandra Kulenovića, Slaven se na travnjaku postavio kao superiorna momčad i potpuno zasluženo došao do izjednačenja preko Grgića, a mogao je minutu kasnije i do potpunog preokreta, da je Jagušić bio malo precizniji. Bilo je to jedno “divlje” razdoblje, i jedni i drugi mogli su do drugog pogotka, no mreže su ostale mirne. Tek je ulaskom Baturine, Pjace i Špikića u 75. minuti Dinamo potpuno zagospodario terenom i nizao prilike jednu za drugom, ali Sušak je bio nevjerojatan, bila je ovo jedna od, ako ne i najbolja njegova predstava u karijeri. Pritom moramo naglasiti da su Farmaceuti u smiraju susreta potpuno zatvorili i sjeli u krilo svom vrataru. I zato je Dinamo s puno manje dodavanje i muke dolazio u protivnički šesnaesterac.
– Dominirali smo. Ova utakmica me napunila neviđenim optimizmom – psihološki će kazati Bjelica, a hoće li u to uvjeriti i svoje igrače, tek ćemo vidjeti. Nas nije…
Jer, Dinamo bi protiv jednog Slaven Belupa, uz sve dužno poštovanje prema prvoligašu iz Koprivnice, morao dominirati tijekom čitave utakmice, onako kako je to činio u posljednjih 15-ak minuta plus sudačka nadoknada. Ovako se Bjelica doveo u situaciju da mora juriti pogodak u finišu utakmice, pa i uvoditi načetog Martina Baturinu, kojeg je inicijalno namjeravao odmoriti za okršaj sa Celticom u Ligi prvaka.
Olakotna okolnost za Nenada Bjelicu svakako jest to što on nije bio taj koji je ljetos sastavljao momčad, a i zdravstveni karton Modrih valjda ne može biti gori. I premda je Kulenović nedavno izgledao kao da može dostojno zamijeniti Brunu Petkovića, u njegove kopačke ipak ne može stati, to je sad sasvim jasno. A ne zaboravimo i Petra Sučića, pa onda i Josipa Mišića. To su igrači koji su, očito, nezamjenjivi u Dinamovoj momčadi. Tek je Nevistić, u vidu i liku Danijela Zagorca, dobio adekvatnu zamjenu.
Silne (ne)prilike dovele su Dinamo tamo gdje sada jest. A to je šest bodova zaostatka za vodećim Hajdukom, koji ima i utakmicu manje. Mora se priznati da Bjelica nema sreće i donekle ima opravdanja za loše rezultate, ali pitanje je do kada će Zajec i Marić imati strpljenja. Ako Dinamo izgubi od Celtica, teško da će uspjeti “izvaditi” na Milanu i Arsenalu kao posljednjim suparnicima u Ligi prvaka. I to nam daje samo jedan zaključak: okršaj sa škotskim prvakom za Bjelicu bi mogla biti utakmica “biti ili ne biti.”
