Ponedjeljak je bio slobodni dan na Kajzerici, liječile su se bolne rane nakon uvjerljivog 0:3 poraza u Osijeku. Pogled na ljestvicu nudi samo frustraciju i depresiju, Lokomotiva je prigrlila “fenjer”, na posljednjem je, desetom mjestu, a do kraja jeseni još igra protiv Dinama u Kranjčevićevoj, te u gostima s Goricom. Perspektiva je, eto, možda i surovija od stvarnosti…
No, samo neupućeni u zbivanja u tom klubu mogu biti iznenađeni ovakvim raspletom. Već je dosadno i ponavljati kako se plaća danak loše odrađenom ljetnom prijelaznom roku u kojem su klub napustila šestorica standardnih igrača (Čavlina, Bartolec, Kalaica, Marić, Bubanja i Šotiček), neki od njih, unatoč važećim ugovorima, i bez odštete (Bartolec, Marić i Bubanja), a zbog ozljeda su do proljeća otpali Krivak i Žilinski. Kao pojačanja pokazali su se samo Dinamov junior Luka Vrbančić, te iskusni Fran Karačić, djelomično i Dušan Vuković, koji pokazuje pozitivne naznake i u jačoj bi momčadi sigurno brže napredovao. Ostali? Nisu opravdali očekivanja.
Nakon prve četvrtine prvenstva, nakon uvodnih devet kola, Lokomotiva je na kontu imala osam bodova. Poslije još sedam odigranih utakmica, sad ima ukupno 13 bodova i potonula je na začelje, s dva boda zaostatka iza Šibenika i Gorice. Očito je da višegodišnja teza klupskoga samoprozvanog gazde “uvijek će netko u ligi biti lošiji od nas” više ne drži vodu i u ovoj je izjednačenoj sezoni, Lokomotiva postala glavni kandidat za selidbu u niži rang.
Trener Lokosa, Silvijo Čabraja, nikad još nije bio u ovakvoj situaciji. I uvijek treba istaknuti – vrsni je strateg Lokosa najmanje kriv za sve što se događa na Kajzerici. Štoviše, Čabraja je definitivno najveća žrtva apsolutno promašene klupske politike (na koju ne može utjecati), mnogo je toga pretrpio i prešutio kao “klupski vojnik”, pokušavajući izvući najbolje što može iz kvalitativno limitirane momčadi. Čabraja nije sastavljao roster, niti je sudjelovao u njegovu stvaranju, na terenu radi s onime što ima.
Dakako, nije bezgrešan, još manje je čarobnjak, ne može od umornih i potrošenih veterana napraviti mladiće s energijom, niti može utjecati na objektivnu pojedinačnu kvalitetu igrača koje ima u svlačionici. Ali, i takva kakva jest, momčad mu ima glavu i rep, a to je zrcalo trenerskoga posla. Drugi je, pak, problem što se golovi primaju nakon kardinalnih pogrešaka, odnosno ne iskorištavaju se ni najbolje prilike. To je pitanje pojedinačne kvalitete…
Zna se tko je u Lokomotivi zadužen za prodaju (puštanje) i dovođenje igrača, kao i za nabavljanje olovki, čačkalica, ili toaletnog papira. I na tu adresu treba postaviti sve upite na temu zašto je Lokomotiva ove sezone prvi kandidat za ispadanje? Uglavnom, zasad na Kajzerici nema nikakvih “potresa”, Čabraja bi trebao biti na trenerskoj klupi u preostale dvije jesenske utakmice. A onda je sve moguće…
