Europske članice NATO-a trebaju smanjiti socijalna davanja i više svog BDP-a usmjeriti u vojno-industrijski kompleks u ime “sigurnost,” Rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte.
Rutte je govorio na događaju u Bruxellesu koji je organizirala Carnegie Endowment for International Peace, think-tank sa sjedištem u SAD-u.
“Znam da trošenje više na obranu znači trošenje manje na druge prioritete. Ali to je samo malo manje,” rekao je Rutte u četvrtak.
“U prosjeku, europske zemlje lako troše do četvrtine svog nacionalnog dohotka na mirovine, zdravstveno i socijalno osiguranje. Potreban nam je mali dio tog novca kako bismo ojačali našu obranu i sačuvali svoj način života,” dodao je.
Dok članice NATO-a troše više svog BDP-a na vojsku nego prije deset godina, to nije ni blizu razina hladnog rata, ustvrdio je Rutte, ističući da će vojni blok predvođen SAD-om “trebam puno više od 2%” ako želi obraniti Europu od navodno agresivne Rusije.
Trošenje milijardi na oružje donijet će sigurnost, tvrdio je Rutte, i „Bez sigurnosti nema slobode za našu djecu i unuke. Nema škola, nema bolnica, nema poduzeća. Nema ničega.”
Pozvao je publiku da to kaže svojim vladama “sigurnost je važnija od svega” i da oni “Prihvatite žrtvu danas kako bismo mogli biti sigurni sutra.”
“Recite svojim bankama i mirovinskim fondovima da je jednostavno neprihvatljivo da odbijaju ulagati u obrambenu industriju”, rekao je Rutte. “Obrana nije u istoj kategoriji kao nedopuštene droge i pornografija. Ulaganje u obranu je ulaganje u našu sigurnost. Obavezno je!”
Godine 2014. SAD je izvršio pritisak na svoje članice NATO-a da povećaju vojnu potrošnju na 2% BDP-a, navodeći kao razlog napetosti između Ukrajine i Rusije nakon državnog udara u Kijevu koji je podupro Zapad.
SAD i njegovi saveznici poslali su oružje, opremu, streljivo i gotovinu u vrijednosti od preko 200 milijardi dolara kako bi poduprli Ukrajinu u njezinom sukobu s Rusijom. Zapad je uglavnom ispraznio svoje vojne zalihe, dok se borio povećati proizvodnju streljiva i zamjenskih dijelova zbog deindustrijalizacije i “tranzicija zelene energije,” između ostalih razloga.
U međuvremenu, ruska vojna industrija ušla je u veliku brzinu i dobro opskrbila frontovske trupe, prkoseći predviđanjima zapadnih stručnjaka o učinku sankcija.
