Ono što bi za manje od dvije godine trebalo biti službeno, u subotnjem će popodnevu – vjerojatno posljednji put – još uvijek biti neslužbeno. Iako će Dinamo, barem na papiru, od 15 sati gostovati kod Lokomotive, “modri” će se osjećati kao domaćini. Pjesma će se tradicionalno prelijevati s istočne na zapadnu tribinu stadiona u Kranjčevićevoj ulici, ali taj bi “stogodišnjak” u subotu posljednji put trebao ugostiti Dinamo u ovom obliku.
Šuškanja o modernoj areni u srcu grada, kao i onoj na Maksimiru, poprimaju sve ozbiljnije konture, a s obzirom na to da će kod “lokosa” ponovno gostovati u pretposljednjem, 35. kolu prvenstva, sredinom svibnja, dok bi radovi u Kranjčevićevoj mogli započeti u ožujku, sve upućuje na zaključak da u subotu slijedi oproštaj Dinama od stare, prepoznatljive “Kranjče”.
Zdanje je to na kojemu maksimirski klub u posljednjih 13 odlazaka, barem prema standardima prvaka, ima pomalo skroman uspjeh: tri poraza, četiri remija i šest pobjeda. Dakle, pobijedio je na manje od 50 posto utakmica.
Iako je Bjeličina momčad ugrabila dvostruko više bodova (26 naprema 13) u dosadašnjem prvenstvu, Lokomotiva se prethodnih godina često transformirala u “crnu mačku” za Dinamo, a posebno upečatljiva bila je simultanka Duje Čopa u siječnju ove godine, kada je društvo s Kajzerice protutnjalo Maksimirom s uvjerljivih 3-0.
Dok 34-godišnji “topnik” revno popravlja osobnu statistiku, isporučivši osam pogodaka u tekućoj sezoni, odnosno čak 20 u ovoj kalendarskoj godini, Čabraja se muči s pronalaskom dobitne formule, poput, primjerice, one iz prethodne sezone, kada je njegova momčad završila na petom mjestu s 51 bodom.
Uz iskusnog napadača, jedna od rijetkih svijetlih točaka jest, pak, tinejdžer. Luka Vrbančić u rujnu je otvorio posudbu u Lokomotivi, nakon što je postalo jasno da bi 19-godišnjak u Dinamu prilike dobivao eventualno u završnicama dvoboja, i to najčešće prilikom komotne prednosti, što ne bi bilo s(p)retno rješenje za njegov daljnji razvoj.
U prethodna tri mjeseca skupio je 12 nastupa za “lokose”, a začinio ih je i s dva pogotka, od kojih je premijerni bio upravo na Maksimiru. Bila je to i (nova) premijera Nenada Bjelice, u kojoj je njegova momčad slavila s 5-1, a Luka Vrbančić je nakon pogotka podigao ruke u zrak, odbivši proslaviti gol, dok se poslije utakmice i srdačno pozdravio s Dinamovim trenerom na terenu, sve s jasnim ciljem da se jednog dana vrati u “svoj” klub.
Hoće li taj dan stići? Sudeći prema predstavama na posudbi, to nije upitno. Najčešće ordinira na poziciji “desetke”, vješt je u napadačkim križaljkama, ali jednako umiješan i u obrambenom doprinosu, s potrebnom dozom agresivnosti, oduzetih lopti i čvrstine u duelu.
Kada će, dakle, stići taj dan? Dok bi neki možda zazivali ekspresan povratak, već ove zime, pogotovo zbog problema s ozljedama u kadru, Dinamo je takav potez povukao prije nepunih godinu dana, s Morenom Živkovićem u glavnoj ulozi.
I nije pogodio. Mladi branič nije na dobar način otvorio mandat, i to upravo u “onoj” maksimirskoj utakmici protiv Lokomotive u siječnju (0-3), a uskoro mu se i minutaža počela drastično smanjivati.
Naravno, riječ je o 20-godišnjaku, koji je tek na početku nogometnog puta, ali za kojega bi u tom trenutku, barem iz ove perspektive, bilo bolje da se ostao kaliti do kraja prošle sezone u Lokomotivi, u koju se, na kraju, vratio na početku (n)ove sezone.
Upravo zbog tog “slučaja”, u Maksimiru žele opreznije postupiti s Vrbančićem i ostaviti ga u Lokomotivi do ljeta, gdje će biti neupitan član udarne postave i važna karika.
Ostvare li “modri” iduće godine transfer(e) Martina Baturine i(li) Petra Sučića, u momčadi bi se, tada, moglo otvoriti i mjesto za novog mladog plemenitog veznjaka, koji bi do kraja sezone trebao nataložiti još prijeko potrebnog iskustva i u Dinamo se onda potencijalno vratiti kao izbrušen dragulj.
