Maglovito je jutro na Kajzerici bilo prošarano osmijehom i dobrim raspoloženjem. Uvjerljiva 3:1 pobjeda protiv favoriziranog Dinama u gradskom derbiju, vratila je boju u lice nogometašima Lokomotive, uskrsnuli su kad je malo tko očekivao, kad su ih gotovo svi otpisali.
Tjedan proveden na začelju ljestvice poslije osječkog 0:3 poraza, donio je niz upita, poglavito vezano uz trenera Silvija Čabraju i njegov ostanak na klupi Lokosa. A kad se takva priča zakotrlja, onda je teško zaustaviti razna nagađanja i stvara se ozračje nepovjerenja i malodušnosti, frustracije izbijaju u prvi plan.
No, unatoč takvim, negativnim okolnostima, Čabraja je sjajno pripremio momčad za okršaj s Dinamom, a igrači su bespogovorno slijedili svoga dugovječnog šefa svlačionice i njegove taktičke zamisli. I odigrali su možda i najbolju jesensku utakmicu, bili su najbolji kad je bilo najteže, pokazavši tako da u njima ima još “baruta”, te da se ne mire s položajem u donjem dijelu ljestvice.
Do subote je, eto, izgledalo kako su Lokosi možda i najveći kandidat za ispadanje u niži rang, malo je tko vjerovao da se anemična momčad može probuditi, posebno ne na način na koji se probudila protiv Dinama. Kojem je pobjeda također bila imperativ u borbi za vrh, stoga nije ni moglo biti većeg i težeg izazova za dečke s Kajzerice.
No, na teškom su travnjaku Lokosi potvrdili kako su papirnate prognoze jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. I zgužvali su taj papir na kojem su bili opipljivi “autsajderi”, još se jednom pokazalo koliko je nogomet nepredvidiv.
Junak dvoboja bio je Robert Mudražija, veznjak Lokosa, iza kojeg je turbulentna jesen. Proljetos je bio jedan od najboljih igrača Čabrajina sastava, ali ove je sezone i on zakoračio u krizno razdoblje, na nekoliko ga utakmica nije bilo u sastavu. Vratio se na teren, a protiv Dinama je odigrao sjajno, postigao je dva pogotka, prvi je bio spektakularan i načeo je goste u Kranjčevićevoj.
Mudražija je Dinamovo dijete, ali nikad nije dobio priliku u prvoj momčadi, nakon omladinskog staža napustio je Maksimir. I ne skriva da je dinamovac, lani je s navijačima slavio naslov prvaka Plavih, neki su mu to i zamjerili, međutim na travnjaku je baš protiv kluba koji mu je u srcu, Mudražija potvrdio da je apsolutni profesionalac i da posao ne miješa s emocijama. Štoviše, burno je proslavio oba pogotka, veselio se pobjedi svoje momčadi, koja je “fenjer” prepustila Gorici…
– Odigrali smo odličnu utakmicu i pokazali da dotadašnji položaj na ljestvici nije pravo mjerilo naše vrijednosti. Trebala nam je ovakva, velika i vrijedna pobjeda za povratak samopouzdanja i sretan sam što sam igrom i golovima pridonio momčadskom uspjehu. Moji su golovi bili plod dobre momčadske igre, imali smo još nekoliko prilika, ali i ovako smo prezadovoljni – rekao je Mudražija poslije gradskog derbija, dodavši i ovo:
– Vratilo nam se sad ono što smo propustili na nekim ranijim utakmicama, kad smo igrali dobro, ali rezultat nas je zaobišao. Vjerujem da ćemo u posljednjem kolu u Velikoj Gorici odigrati još jednu pravu utakmicu, ostvariti dobar rezultat, te da ćemo zadovoljni otići na odmor – nada se Mudražija.
U pobjedi je uživao i Čabraja, nije mu bilo lako prošloga tjedna, no ipak se uspio fokusirati na dvoboj s Dinamom i besprijekorno je pripremio svoje igrače za gradski derbi. Poslije kojeg je istaknuo:
– Zasluženo smo pobijedili, iako su goli statistički podaci bili na Dinamovoj strani. Međutim, naše su prilike za pogodak bile jasnije i izraženije, a osim tri pogotka imali smo još dvije zgode koje je teže bilo promašiti, nego iskoristiti. Trkački smo bili jako dobri, igrači su dali svoj maksimum i moramo biti zadovoljni. Mudražija? Izvrstan je, rekao sam mu da je najbolji onda kad radi ono što treba raditi, kad posluša savjete. Tada je igrač najviše klase – govorio je Čabraja i osvrnuo se na svoj status u klubu:
– Ponosan sam što sam ovdje tri i pol godine, ponosan sam na svoj rad. Dođe li do smjene, u redu, život će ići dalje, ima drugih klubova, ima drugih poslova. Na medijska nagađanja ne mogu utjecati, pred nama je još utakmica u Velikoj Gorici i onda ćemo vidjeti što će se dogoditi. Uglavnom, sretan sam jer sam vidio da me igrači i dalje slijede, vjeruju mi i još uvijek žele raditi sa mnom. I to mi daje pozitivnu energiju, to je u svemu najvažnije, ta spoznaja da je svlačionica uz mene – rekao je izvrsni strateg Lokosa, o čijoj će se budućnosti ipak odlučivati nakon posljednjeg jesenskog kola.
I ponovit ćemo: najveće zimsko pojačanje kluba s Kajzerice, bio bi Čabrajin ostanak na klupi. Toga je neprijeporno svjestan i onaj koji odlučuje…
