Dok gledate kako u potrazi za prvom pobjedom u 45 dana neumorno prevrće različite igrače i miksa formacije, Nenad Bjelica podsjeti vas na Waltera Whitea. Osim što igrom slučaja nose isto prezime, Dinamov trener i srednjoškolski profesor iz suvremenog klasika “Breaking Bad” nikako da se iskopaju iz ralja neke fatalne nevolje, pa prvi spas traži u kemiji i proizvodnji droge, a drugi u kadrovskom i taktičkom “kemijanju” koje će hrvatskom prvaku napokon donijeti bodove. Iako obojica dokazano znaju napraviti lovu, gledatelja ne napušta osjećaj da se junaci naše priče uporno zabijaju u zid ili barem kotrljaju u pogrešnom smjeru, u skladu s hrvatskim prijevodom serije: “Na putu prema dolje”.
U predvečerje utakmice s Varaždinom trener “plavih” istrčao je pred novinare odlučan promijeniti taj negativni trend od sedam utakmica bez pobjede. Ne samo da namjerava upisati bodove nego gleda korak dalje, i samouvjereno najavljuje plodan prijelazni rok. U tom prijelaznom roku, čitamo, “nitko neće reketariti Dinamo” lupetanjem nebuloznih odštetnih zahtjeva, a momčad će svejedno bitno snažnija dočekati proljeće, jer u katalogu pojačanja već postoje pripremljene A, B, C i D opcije. Samo jednom je Bjelica tijekom izlaganja upotrebio kondicional, znak da ga ipak žulja taj upitnik subote i Varaždina, odnosno ponedjeljka i Izvršnog odbora.
“Ako ja budem i dalje tu, sigurno je jedino da u nastavku sezone Mmaee više neće biti s nama”, rekao je.
Kada se s presice povukao u onu Ćirinu tamu vlastite kože, bez Mmaeea u konkurenciji, utvrdio je gradivo prema kojem posjeduje više nego solidan fond provjerenih obrambenih igrača (Theophile, Torrente, Bernauer, Pierre–Gabriel, Ristovski, Perković), ali svejedno mu nerijetko curi na sve strane pa momčad inkasira četvorku protiv Osijeka ili tri gola protiv Lokomotive (jednako i protiv Borussije, ali to je neka druga dimenzija). Neovisno o izboru formacije, Bjelica će obranu zidati na standardni način, ali sve prema naprijed ostaje otvoreno. Ne samo zato što u podjeli nema ozlijeđenih Petkovića, Sučića, Mišića i Ademija, već stoga što zamjenski igrači teško pronalaze zajedničku frekvenciju. Čak četiri od navedenih sedam mečeva Dinamo je završio bez postignutog pogotka (Rijeka, Borussia, Hajduk i Celtic). Sandro Kulenović, koji se u listopadu najavio kao egzekutor s 20+ golova u nogama, posljednji put zatresao je mrežu početkom studenoga u Bratislavi.
Jesen obilježenu velikim oscilacijama odigrao je Baturina, a premda se u posljednje vrijeme ne mogu požaliti na minutažu, Kačavenda i Stojković zasad ne pronalaze pravu ulogu u momčadi. Uslijed preduge negativne serije momčad je očito psihološki potonula, ali sada je krajnji trenutak da netko iz te mase talentiranih nogometaša hrabrije iskorači i odigra utakmicu u skladu s renomeom “sljedeće velike stvari” hrvatskog nogometa. S imidžem druge najtvrđe obrane lige (samo 10 primljenih golova), Varaždin definitivno nije suparnik za treniranje strogoće, ali niti sastav pred čijim bi napadačkim potencijalom “plavi” trebali strepjeti (s 14 postignutih pogodaka dijele začelje sa Šibenikom).
Pobjedom Bjelica kupuje miran Božić i novogodišnje blagdane. Svaki drugi ishod vraća nas prema narativu iz prvog odlomka teksta…
