Ako Nikola Šafarić ponudi šansu Tomislavu Duvnjaku, bit će to na Maksimiru vrlo zanimljiv susret prijatelja, čiji je igrački put itekako povezan, a tako različit – Duvnjaka i Martina Baturine.
Tomislav Duvnjak rođen je u veljači 2003. godine, vezni je igrač, bio je kapetan reprezentacije u svojem uzrastu, najavljivana mu je velika karijera, a sada je u Varaždinu i nije stalan član prve postave. Još kao pionir bio je kapetan Dinamova U14 ekipe, koja je u Berlinu osvojila Nike Premier Cup, neslužbeno europsko prvenstvo u toj dobi. Sesvećanin s kojim su novinari radili intervjue dok je pohađao osnovnu školu i predviđali mu najveće klubove, i koji nikad nije krio koliki je fanatik za nogomet, što se tiče igranja, ali i gledanja i praćenja, tada je bio predestiniran da jednog dana postane kapetan prve momčadi Dinama. Njegov otac Snješko dobio je ime po Snješku Cerinu, legendi Modrih iz doba aktualnog predsjednika Velimira Zajeca. Treneri su se u njega kleli, sve se činilo kao lijepa sportska priča…
Za prvu momčad Modrih debitirao je još 2020. ali je potom negdje je gadno zapelo. Duvnjak, za kojeg je struka mislila da mu je samo nebo granica, ostao je zakovan i nije se više pomaknuo. Igrao je za drugu ekipu Dinama, iz koje se nije uspio nametnuti za prvu, nego je nastavio u Istri 1961, Sesvetama i sad je u Varaždinu. Zajedno s njim u zvijezde je dizan još jedan vršnjak Ivan Šaranić, rođen 5. svibnja 2003. godine. I on je veznjak, dribler, tretiran kao projekt Dinamove škole.
Martin Baturina je rođen također u veljači 2003. godine, samo jedanaest dana kasnije od Duvnjaka, u Dinamu je prošao sve s njim i Šaranićem. Struka reprezentacije više je vjerovala Duvnjaku i Šaraniću nego Baturini. Tako Duvnjak za Hrvatsku u mlađim uzrastima, zaključno s U19, ima čak 35 nastupa, a Baturina samo 10. U kategoriji U17 Baturina nema niti jedan nastup, a Duvnjak 10. Po medijima se za Duvnjaka i Šaranića pisalo da ih traže Manchester City i drugi najveći klubovi.
Jednog dana Dinamovi treneri priključili su ih svu trojicu zajedno prvoj momčadi. Legenda kaže da je u jednom trenutku kapetan Arijan Ademi kazao tada mlađahnom Baturini:
– O njima se piše da idu u City i tko zna kamo, jedino se o tebi ništa ne piše, a ti si najbolji.
Kad toj priči dodamo drugu, koju smo čuli ne tako davno iz Dinama, a to je da se Ademi najviše zauzeo za Petra Sučića kod tadašnjeg trenera Sergeja Jakirovića, da on mora igrati, iako je sam zbog toga ostajao na klupi, možemo slobodno napisati da Dinamo u ekipi ima čovjeka kojem će jednog dana moći ponuditi veliku stručnu funkciju u klubu jer Ademi očito ima “žicu” više nego mnogi drugi.
Danas je Baturina A reprezentativac, zvijezda Modrih, iskočio je dolaskom u prvu momčad te se ubrzano razvijao u igrača kojem sada predviđaju veliki transfer. I on je slovio za talenta, da ne bude zabune, ne bi ga Dinamo doveo iz Splita da nije tako, no dobar dio igranja za mlađe uzraste bio je statusno u sjeni Duvnjaka i Šaranića. Jednom nam je jedan čovjek, kad smo ga pitali zašto, kazao:
– Martinu su treneri govorili da je mali.
Poznata priča. No, to što je Baturina napravio ne znači da nije mogao i Duvnjak. Zašto nije? Je li bio precijenjen? Je li se prestao razvijati? To je pitanje za širu analizu. No, Duvnjak je i danas dobar, u Varaždinu je naznačio potencijal, pa možda nije kasno, možda i on napravi karijeru o kakvoj je sanjao kao klinac kojem je nogomet bio sve. Duvnjak je igrao prvi susret protiv Dinama u Varaždinu svih 90 minuta, Baturina je tada bio asistent Cordobi za pobjedu gostiju.
Duvnjak i Baturina su ostali prijatelji, i sad se čuju i viđaju, kao i s nekim drugima iz svoje generacije. Šaranić, pak, igra u Emiratima u Al Bataehu.
