Kako sada stvari stoje, Riječanke i Riječani bi vrlo lako mogli imati Božić iz snova, em bijeli jer takve se vremenske (ne)prilike očekuju i na Kvarneru ovih dana, em i rezultatski gotovo savršen jer će njihova momčad zasluženo “prezimiti” na prvom mjestu SuperSport HNL-a.
Da ste i najvećeg optimista kojem je Rijeka u srcu, one turobne, teške, kolovoške večeri u Ljubljani, gdje je Olimpija doslovce na proste faktore “rastavila” Rijeku “petardom” u njihovoj mreži (a ne zovete se Radomir Đalović), pitali kakvi će blagdani biti u Rijeci i kakvi će se sve pokloni naći ispod bora, vjerojatno niti jedan ne bi pomislio upravo na ovo što Rijeka danas živi.
Kada su se hrvatski mediji natjecali tko će više “ocrniti” riječki debakl, na koji se samo nadovezalo i potpuno divlje ponašanje jednog dijela riječkih navijača na Stožicama, mladi i neiskusni trener Đalović na svoja je “junačka” pleća preuzeo odgovornost. Naravno, nije amnestirao svoje igrače, i sam je bio svjestan da su podbacili na svakoj razini, no nije ih odbacio već je vjerovao u njih kada niti oni sami nisu u sebe…
Takva vjera, takva predanost cilju vratila mu se već u idućem dvoboju gdje je samo sportska nesreća Rijeku dijelila od pobjede nad Dinamom iako su svi predviđali šetnju maksimirskih pulena Rujevicom i pobjedu od nekoliko golova razlike. Bio je to, pokazalo se, samo nastavak sjajnog niza u kojem Rijeka nije izgubila već 20 utakmica zaredom (18 ligaških i 2 kup-ogleda), a takvi rezultati nikad ne mogu biti iznenađenje.
Iz kola u kolo Riječani su, gotovo ispod radara, prezentirali svoju kvalitetu i mentalnu snagu, nakon takvog europskog debakla stručni stožer, a posljedično i igrači, dizali su se međusobno do te razine da su polovicu prvenstva završili bez poraza što je teško i kada je u pitanju neka amaterska liga, a ne SuperSport HNL koji i dalje jako dobro kotira u sportskoj javnosti.
I, kako je sam trener kazao, Riječani su napravili jako dobar posao (gdje bi im bio kraj da je umjesto koje podjele bodova upisana i koja pobjeda, a prema prikazanom ih je itekako trebalo biti!) no ovo je samo naznaka da je Rijeka na jakom dobrom putu, svim skepticima usprkos!
Bude li Djed Mraz ispod kvarnerskog bora darežljiv toliko da riječkoj “squadri” ništa ne uzme (što je teško), ili da barem onda dovede dostojne zamjene i jednu pravu “špicu” za kojom Rijeka, bez obzira na sve, vapi, riječka bi 2025. mogla vrlo lako biti upisana zlatnim slovima. Sve su to ovi momci, na čelu s “generalom” Đalovićem sami izborili, uzdignuli se poput Feniksa iz vlastitog (europskog) pepela i pokazali da su puno toga naučili i na vlastitim greškama. Što ovosezonskim koje se mogu nabrojati na prste jedne ruke, što na onim lanjskim. Ali te lanjske su tamo gdje je i lanjski snijeg, u Rijeci se očekuje novi bijeli pokrivač s Rijekom na vrhu.
Posljednji put u takvoj je situaciji, kada je osvojila jesenski naslov, tu titulu sačuvala do samog kraja… Rijeka, ako ništa, ima pravo sanjati!
