“Vojnik kluba.” Ova isprazna fraza dopratila je Radomira Đalovića na inauguraciju za trenera prve momčadi Rijeke. Bilo je to 13. kolovoza, samo dan nakon što je predsjednik kluba Damir Mišković, pod čudnim okolnostima i ne posve jasnim razlozima, smijenio Željka Sopića.
Status vojnika kluba Đalović je potvrdio prošle sezone kada je jedini iz stručnog stožera Sergeja Jakirovića odbio napustiti Rujevicu (i preseliti se na Maksimir). “Ne mogu to učiniti Rijeci”, konstatirao je tada. I prihvatio biti asistent pridošlom Sopiću. Nema sumnje, u potezu Radomira Đalovića prepoznaje se, u genima, usađeno čojstvo.
U prošlom životu Đalović je bio navijač i nogometaš beogradske Crvene zvezde. S 13 godina je na Marakanu došao iz rodnog Bijelog Polja. Živio je u baraci pored stadiona, a cimer mu je bio Nemanja Vidić (kasnije igrač Manchester Uniteda). Nije se uspio nametnuti u Crvenoj zvezdi. Ali nije želio niti ići nekamo na posudbu, pa je završio u Železniku. Iz spomenutog kluba je 2002. došao u HNL, odnosno NK Zagreb. Bio je jedini reprezentativac U-21 vrste Srbije i Crne Gore (koja je 2004. postala viceprvak Europe) s adresom u Hrvatskoj.
Nakon raspada državne tvorevine koja se zvala Srbija i Crna Gora, Đalović je nastupao za domicilnu crnogorsku reprezentaciju (u 27 utakmica postigao je sedam golova). Kao nogometaš Rijeke. U dva igračka mandata za klub s Kantride (Riječani su tada još živjeli na staroj adresi) Đalović je ostvario 74 nastupa i zabio 33 gola. Osim u crnogorskim i hrvatskim klubovima, te Crvenoj zvezdi, Đalović još ima iskustvo igranja u Njemačkoj (Arminia Bielefeld), Turskoj (Erciyesspor), Rumunjskoj (Dinamo Bukurešt), Rusiji (Amkar Perm), Kini (Shenxin) i Iranu (Sepahan).
Nadolazeća 2025. prva je godina u životu Radomira Đalovića u koju ulazi kao trener prve momčadi riječkog kluba. Njegov je dosadašnji opus vrlo skroman: nogometaše je Rijeke vodio u deset utakmica (i ima pet pobjeda i pet remija). No u novu godinu Rijeka i Đalović ulaze kao lideri HNL-a!
Nije stoga teško prepoznati novogodišnje želje vezane za društvo na Rujevici. Sve ambicije i snovi vezani su za novu titulu. Šaljivdžije će primijetiti da uz ovakav Dinamo i ovakav Hajduk želje Riječana nisu ni nerealne ni neostvarive.
Na osobnoj razini, neprijeporno je najveća želja Radomira Đalovića da se oslobodi utega “pomoćnog trenera” i naslijeđa (momčadi i rezultata) svojih prethodnika te u HNL-u etablira kao stručnjak i nasljednik legendarnog Matjaža Keka. S naslovom prvaka HNL-a!
