Možda je još teško prepoznati doktrinu Fabia Cannavara u europskoj konkurenciji. Njegov većinski dio trenerske karijere bio je u Aziji, što je ipak bitno drugačiji nogomet u odnosu na Europu. Kratke epizode u Beneventu (Serie B) i Udineseu (Serie A) koncentrirale su se na operaciju spašavanja statusa. To je i usmjeravalo više rad u pravcu psihološkog jačanja i vanrednih taktičkih pristupa…
U nizu javnih tumačenja svojeg trenerskog kreda Cannavaro je dao do znanja da mu je najdraža formacija 433. Sebe smatra trenerom koji jako drži do posjeda lopte, sa gradnjom igre od golmana. Želi da mu od “šestice” kreće konstrukcija napada, kroz zauzimanje slobodnih prostora te napose sa koncentracijom više igrača između suparničkih (defenzivnih) linija. Tvrdi da momčad treba napadati dubinu. Kad suparnik ima loptu, želi da se odmah visoko napadne i agresivno traži reposjed.
U njegovom nogometnom pogledu samo dvojica igrača (osim golmana) imaju stalno iste linije kretanja i zadatke, a to su šestica i devetka. Svi ostali trebaju se kretati i pozicionirati ovisno kako se razvija dinamike igre.
Zbog njegovih pogleda talijanski analitičari kažu da je vidljivo kako ga je definirao nogomet izvan Apenina (bio i u Real Madridu) te da su mu principi igre (želja za dominacijom i napadom) ključni limit zašto ga u domovini ne doživljaju.
U Dinamu se njegova doktrina, pogotovo unutar HNL-a, može logično upražnjavati jer je po defaultu Modra momčad ona koja bi trebala dominirati i ofenzivno stalno biti u višem intenzitetu. Je li kadar strukturiran za takav pristup? To ne bi trebalo biti dvojbeno. Više je pitanje hoće li biti kompletan, nadopunjen u zimskom mercatu, i hoće li Cannavaro biti dovoljno uvjerljiv da ga prilično brzo usadi Modroj momčadi.
