Iran mijenja svoj glavni grad Teheran na sjeveru, u Makran, u južnoj obalnoj regiji, zbog ekonomskih i ekoloških razloga – piše 8. siječnja američki medij Newsweek, pozivajući se na iransku satelitsku televizijsku postaju Iran International na perzijskom jeziku.
Međutim, premještanje glavnog grada Irana bilo bi skupo, dugotrajno i značajno bi promijenilo kulturni identitet zemlje, pa je predsjednik Masoud Pezeshkian već dobio kritike od političara i drugih osoba po tom pitanju. Naime, iransko gospodarstvo već se bori s problemima, a rial, nacionalna valuta, prošlog je mjeseca pao na povijesno najnižu razinu.
Teheran je kao glavni grad zemlje uspostavio Āghā Moḥammad Khān, prvi vladar dinastije Qājār u Iranu, prije više od 200 godina.
Ideja o premještanju prijestolnice negdje drugdje prvi put je predstavljena za vrijeme predsjedanja zemljom Mahmouda Ahmadinejada početkom 2000-ih. Pezeshkian ga je još jednom iznio kao način rješavanja problema Teherana s prenaseljenošću, nedostatkom vode, nestašicom struje i više.
Iako se o ovoj ideji već raspravljalo, ona nikada nije ostvarena zbog financijskih ograničenja i političkih rasprava. Glasnogovornica iranske vlade Fatemeh Mohajerani rekla je: “Novi glavni grad će definitivno biti na jugu, u regiji Makran, i na ovom se pitanju trenutno radi.”
Dodala je: “Tražimo pomoć od akademika, elite i stručnjaka, uključujući inženjere, sociologe i ekonomiste.” Napomenula je da je projekt trenutno u fazi istraživanja.
S više od 9 milijuna stanovnika, Teheran se dugo nosi s prenaseljenošću, kao i zagađenjem zraka, a glavni grad jedan je od najzagađenijih gradova na svijetu. Iranska prijestolnica također se suočava s onim što se naziva “vodeni bankrot”, uz nestašice struje i plina.
Ideja o premještanju glavnog grada na jug postala je popularna tijekom Ahmadinejadovog predsjedničkog mandata zbog problema s potresima u glavnom gradu. Sredinom 2000-ih, bivši iranski predsjednik Hassan Rouhani ponovno je pokrenuo raspravu jer je primijetio neodrživi rast Teherana i ekološka pitanja.
Na prošlotjednom sastanku predsjednik Pezeshkian je iznio mogućnost ponovnog preseljenja prijestolnice. Rekao je: “Jedan od razloga koji nas je naveo da razmotrimo promjenu glavnog grada je neravnoteža između resursa i troškova u Teheranu.
“Transport sirovina s juga u središte, njihova obrada i zatim vraćanje na jug za izvoz iscrpljuje našu konkurentsku sposobnost. Moramo pomaknuti gospodarsko i političko središte zemlje na jug i bliže moru.”
Makran, koji se nalazi u iranskoj pokrajini Sistan i Baluchestan, nalazi se u neposrednoj blizini Omanskog zaljeva i stoga ima razne mogućnosti za poboljšanje trgovinskih sposobnosti zemlje, navodi medij Tehran Times.
Govoreći o gradu ranije ovog tjedna, iranski potpredsjednik Mohammad Reza Aref rekao je: “Uz razvoj usmjeren na more, razvoj Makrana je prioritet za trenutnu vladu.”
Što ljudi misle?
Ali Gholhaki, iranski novinar, rekao je na X, bivšem Twitteru: “Rekonstrukcija stadiona Azadi trajat će ’18 mjeseci’ i koštat će ‘1.900 milijardi Tomana’; koliko će vremena i novca biti potrebno za preseljenje glavnog grada?! Procjena od 25 godina i 23 milijarde dolara je šala!”
Dariush Omran, savjetnik za okoliš, rekao je na X: “Po mom mišljenju, jedini razlog za plan da se prijestolnica preseli u Makran je saznanje režima o dogovorima iza kulisa da se promijeni režim! Regija koju Google pretraživanja potvrđuju mnogi Iranci nikad nisu čuli, a oni koji su čuli to izgovaraju s tri različita izgovora…”
Banafsheh Keynoush, međunarodni geopolitički konzultant i autor, rekao je na X: “Odabirom #Makran kao mogućeg sljedećeg glavnog grada, Iran ima za cilj natjecati se s morskim lukama #Dubai #Gwadar, ojačati #Chabahar unatoč #sankcijama, unaprijediti trgovačke rute u Indijski ocean, ponovno potvrditi ulogu u plovnom putu Perzijskog zaljeva.”
Tjedna analiza Zorana Metera: Mrcvarenje Sirije; krah ruske strategije; što će učiniti Trump?
Prosudba
Hoće li Iran preseliti svoju prijestolnicu u Makran i kada će se taj proces dogoditi još uvijek nije poznato. Međutim, posljedice ovog potencijalnog poteza na trgovinske odnose usprkos globalnim sankcijama mogle bi biti korisne za stalne gospodarske probleme zemlje.
Zaključimo tekst američkog medija slijedećim riječima: mudri bi narod rekao, gdje ima dima ima i vatre! Međutim, za ovu vatru Iranu će biti potrebna golema financijska sredstva. Ali bez obzira na to, i usprkos velikim ekonomskim problemima i oštrim i dugotrajnim međunarodnim sankcijama kojima je ta zemlja izložena de facto još od velike Islamske revolucije 1979. godine – iransko je gospodarstvo, njegov industrijski i energetski sektor vrlo razvijeno i u neočekivano visokom stupnju s obzirom na sankcijske okolnosti autonomno. Naime, Teheran se u gotovo polustoljetnom nošenju sa sankcijama naučio s njima živjeti, pronalaziti načine za njihovo amortiziranje ili pak zaobilaženje – iako, naravno, ne u potpunosti, jer bi tako nešto bilo nemoguće i gospodarski puno snažnijim zemljama od njega.
Iranski državni vrh sigurno ima još jedan važan strateški razlog za ovakav potez iako se o njemu javno ne govori. Sigurnosnog je karaktera i odnosi se na udaljavanje političke prijestolnice zemlje od mogućih budućih razornih zračnih napada od strane prema Iranu vječno neprijateljski nastrojenog Izraela (vrijedi naravno i obratno). Premještaj glavnog grada na krajnji jug zemlje, u neposrednu blizinu Indijskog oceana, učinilo bi novu prijestolnicu znatno udaljenijom i nepristupačnijom za izraelske napade, a dalo dodatnog vremena iranskoj protuzračnoj obrani za pravovremenu reakciju.
Naime, nedavnim gubitkom svog utjecaja u Siriji nakon svrgavanja s vlasti Bashara Assada u Damasku, Izraelu se pružaju nove mogućnosti za pomicanje svojih ofenzivnih vojnih kapaciteta na istok te zemlje, puno bliže zapadnoj granici Irana negoli je to bilo dosad.
Pogotovo ako sirijski Kurdi na sjeveroistoku Sirije dobiju svoju dugo očekivanu i željenu autonomiju. Onu, kojoj se isto tako dugo opire susjedna Turska. Naravno – iz svojih nacionalnih i sigurnosnih interesa koji bi sada mogli biti kompatibilni s iranskim. Tim prije, jer se i službena politika Ankare prema Izraelu posljednjih tjedana naglo zaoštrava.
Osim toga, presedani za premještanje velikih, prenapučenih glavnih gradova u državama sličnima Iranu – poput egipatskog Kaira i indonezijske Jakarte, ionako već ne samo što postoje, već se na tome i aktivno radi.
GRADIT ĆE MOST PREKO CRVENOG MORA, RIJEŠILI OTOČNE SPOROVE – JE LI TO IPAK DOVOLJNO?
