“Beskrajni su putovi Gospodnji” izreka je koja savršeno pristaje uz priču o životu sestre Roberte Vinerbe iz Perugie, prve žene u Italiji koja je vodila institut vjerskih znanosti, povezan s Papinskim sveučilištem Gregoriana.
Priča o njezinom životu je u stilu obraćenja svetog Pavla. Ništa nije moglo nagovijestiti njezinu promjenu od 360 stupnjava. Jer, ipak, ona je bila protagonistica feminističkih bitaka, beskrupulozna upraviteljica velike izdavačke grupe, oštra antiklerikalka – do te mjere da se nadala da će napad na papu Wojtilu dovesti do njegove smrti – a danas je časna sestra.
Obraćenje se događa u točno određenom jednom trenutku života po samo tri riječi i potpuno je mijenja. Svjedočanstvo je ovo koje pokazuje kako je ponekad i samo malo ljubavi potrebno za obraćenje ljudskoh srca.
Tri riječi mijenjaju njen život
Bilo je 17: 30, 23. rujna 1987. godine. Pod rasvjetnim stupom crkve moja sestra me je na prevaru navela da upoznam jednog svećenika. “Bila je to pasmina koju sam mrzila”, svjedoči i dodaje: “Uzeo me pod ruku taj svećenik i samo rekao ‘Bog te voli’. Počela sam plakati, nisam plakala godinama. Bog mi je uzeo srce u tom trenu. Bilo je trenutno, bilo je jako. Nakon tog uslijedile su dvije i pol godine žestoke borbe, pokušala sam pobjeći. Tada sam prihvatila izazov.”
“Moja priča je s jedne strane obična priča, jer to je priča o nekome tko je išao svojim putem i koji onda u jednom trenutku presreće nekoga, normalnog svećenika župnika koji je radio svoj posao i koji je mi je dao najsenzacionalniju objavu: “Bog te voli”. Ta je objava dirnula moje srce i počela se dizati u meni poput potresa i donijela je u meni promjenu, ono što se zove obraćenje.
Djevica Marija mi je pokazala što je snažna žena
Bilo je ključno uspostaviti kontakt sa ženstvenošću Djevice Marije. To nije ideja, s njom sam shvatila što je jaka žena: ne ona ljutita kakva sam bila ja, koja je nužno morala razmišljati u smislu potraživanja i diskriminacije. Ono što sam tražila bio je odnos reciprociteta, gdje bi svatko mogao prepoznati drugoga kao vrijednog. I to sam našla u Evanđelju, u crkvenoj zajednici. Mora da sam imala i sreće, upoznala sam neke izuzetne biskupe koji su molili za mene.
Vječni zavjeti
Godine 1999. sestra Roberta izrekla je svoje vječne zavjete u ruke tadašnjeg nadbiskupa Perugie-Città della Pieve, monsinjora Giuseppea Chiarettija, posvetivši se obliku dijecezanskog franjevačkog života.
Studirala je moralnu teologiju do stjecanja doktorata na Papinskom sveučilištu Gregoriana, čime je počela predavati ovaj teološki predmet na Visokom institutu religijskih znanosti u Asizu, a u veljači 2018. imenovana je ravnateljicom, prvom ženom na toj poziciji.
Mrzila je Ivana Pavla II.
O svetom Ivanu Pavlu II. danas kaže: “Za mene je on bilo nepodnošljiv. Mrzila sam ga. Ali u noći Tor Vergata jubileja 2000. dogodila sedogodila potpuna predaja ovom čovjeku. Ta noć, taj glas. I ja sam bila jedna od onih koji su ostali straga, bila sam s dečkima, sjećam se (…) ovog glasa, Ivan Pavao II je imao glas koji ti je već sam govorio. Kada je rekao: „Vidim u vama jutarnje stražare ove zore novoga tisućljeća, jer nećete se pokloniti – sada sam ganuta – nećete se pokloniti onima koji ne štite život, odbacit ćete rat, voditi ćete računa o dostojanstvu osobe, ovo me duboko dirnulo. Dao je lice i obličje svim istraživanjima, svim mojim traganjima koja sam provela u životu.
