Rusija premješta vojna sredstva iz Sirije u Libiju , stvarajući sigurnosnu prijetnju u središnjem Sredozemlju, rekao je talijanski ministar obrane, a 19. prosinca objavljuje specijalizirani medij Defense News.
“Moskva prebacuje resurse iz svoje sirijske baze u Tartusu u Libiju”, rekao je talijanski ministar obrane Guido Crosetto za tamošnji dnevnik La Repubblica. “To nije dobra stvar. Ruski brodovi i podmornice u Sredozemnom moru uvijek su zabrinjavajući, a još više ako su umjesto 1000 kilometara udaljeni dva koraka od nas”, rekao je.
Otkako je sirijski diktator Bashar Assad ovog mjeseca pobjegao od pobunjenika, ruske snage koje ga podupiru prebacile su osoblje i materijal u svoje dvije baze u toj zemlji: jednu u luci Tartus i jednu u zračnoj bazi Hmeimim.
Iako još nema dokaza, indicije su snažne
Usred nagađanja da bi Rusija mogla napustiti zemlju, satelitske slike pokazuju da su ruski ratni brodovi koji su prethodno bili usidreni u Tartusu isplovili, što je potaknulo teorije da bi mogli krenuti prema Tobruku u istočnoj Libiji, gdje Moskva pregovara o formalnom sporazumu o korištenju gradske luke s lokalnim čelnikom generalom Khalifom Haftarom.
Analitičar Jalel Harchaoui rekao je da, iako još nema dokaza da ruski mornarički brodovi idu prema Libiji, postoji mnogo dokaza o pojačanom dolasku ruskih zrakoplova u tu zemlju.
“Ruska aktivnost u Libiji u posljednje je vrijeme intenzivnija”, rekao je Harchaoui, analitičar iz think tanka Royal United Services Institute u Londonu. “Nedavno su stigla tri teretna leta iz Bjelorusije, kao i najmanje jedan teretni let izravno iz Rusije, što nas podsjeća da je Sirija bila vrlo korisna odskočna daska za letove iz Rusije u Afriku, ali ne i ključna”, rekao je.
Moskva već ima vojne baze u istočnoj Libiji koje su odredišta za trupe i materijal koji se šalje kao podrška vođama vojnog udara u podsaharskoj Africi.
“Ne znamo hoće li se ratni brodovi iz Tartusa pojaviti u Libiji, ali već se čini da Rusija tamo povećava svoju prisutnost. A čak i ako Rusija zadrži prisutnost u Siriji, to se računa kao smanjenje razine i Rusi će vjerojatno nastojati ponovno stvoriti svoju razinu udobnosti u Libiji”, rekao je.
“Ako se presele u Tobruk, to bi se smatralo drskom gestom NATO-a i SAD-a i znakom da se Haftar više ni ne pretvara da sluša Zapad. Pitanje je hoće li SAD i UK tada upotrijebiti prisilu?”
Ovog je tjedna CNN citirao neimenovane američke dužnosnike koji tvrde da su ruski mornarički brodovi već krenuli iz Tartusa prema Libiji.
Zaključak
Dodali bismo slijedeće: ako se ova vijest o mogućoj dislokaciji ruskih vojnih baza iz Sirije u Libiju pokaže točnom i ako je jedan od ciljeva svrgavanja Assadove vlasti bilo i zatvaranje dviju spomenutih ruskih baza (a vrlo vjerojatno je), onda se može dogoditi da će NATO, umjesto manje, dobiti još više neugodnije Rusije u Sredozemlju. I to u njegovom strateški puno osjetljivijem dijelu negoli je to bilo u Siriji – u središnjem Sredozemlju, nasuprot talijanskoj “čizmi”, koja, figurativno rečeno, predstavlja najveći američki nosač zrakoplova. Ali i nasuprot važnoj članici južnog krila NATO saveza – Grčkoj.
Nekako slično, kao što je Rusija kroz svoju invaziju na Ukrajinu željela dobiti manje NATO-a na svojim granicama, a dobila ga je više – ulaskom u punopravno članstvo Finske i Švedske.
Svakako ćemo pratiti daljnji razvoj stanja o ovoj temi, tim više jer je ruski predsjednik Vladimir Putin na svojoj jučerašnjoj tradicionalnoj godišnjoj medijskoj konferenciji, između ostalog, u kontekstu svrgavanja Assada, rekao i da su glasine o smrti ruskog utjecaja na Bliskom istoku pretjerane, iako nije znao ili želio decidirano kazati što će biti s dvjema ruskim bazama u Siriji.
‘Vratimo osmanske zemlje u Siriji po uzoru na Rusiju u Ukrajini. Uz pokliče Alah, Alah i himnu janjičara’
