Teško je poreći kako je organizator ovog terorističkog napada uspio u dva ključna elementa: u eliminaciji neugodnog profesionalca iz suparničkog vojnog tabora, i u psihološko-propagandnom smislu u odnosu na rusku javnost
Tajne službe svih ozbiljnih zemalja između ostalog bave se i fizičkom zaštitom štićenih osoba. Štoviše, mnoge od država za to imaju ustrojene i posebne, autonomne državne agencije, poput, primjerice – američke Tajne službe.
Iako se pritom najčešće misli na aktualne i bivše visoke državne političke dužnosnike kojima je osigurana fizička zaštita čiji se stupanj (primjenjivane metode, broj angažiranih agenata i td.) određuje sukladno operativnoj procjeni potencijalnih ugroza, gotovo je sigurno da se i najviši državni vojni dužnosnici javnim prostorom ne kreću bez budnog oka agenata tajnih službi (makar i samo onog prikrivenog, uz pomoć tehničkog nadzora). Poglavito ukoliko se neka država nalazi u ratnom sukobu, kada se vjerojatnost i rizik od fizičkih i terorističkih napada na njih – logično, i eksponencijalno povećava.
Na ovaj uvod ponukala me je jutrošnja vijest o terorističkom napadu i ubojstvu visoko pozicioniranog ruskog generala Igora Kirilova, zapovjednika Ruskih snaga za radijacijsku, kemijsku i biološku obranu – RKhBZ – specijalnih postrojbi koje djeluju u uvjetima radijacijske, kemijske i biološke kontaminacije.
Prema dosad poznatim podacima koje prenose ruske i svjetske medijske agencije, likvidiran je klasičnim terorističkim činom – eksplozivnom napravom postavljenom u skuteru u predvorju zgrade u kojoj je general-pukovnik Ruske vojske i stanovao.
Preciznije, stanovao je svega sedam kilometra od povijesnih zidina Kremlja – srca carske, sovjetske i moderne Rusije u kojem stoluje i najviši državni vrh tj. predsjednik zemlje – sada Vladimir Putin.
Ne namjeravam sada ulaziti u razloge samog terorističkog čina i moguće umiješanosti ukrajinskih obavještajnih službi u isti s obzirom na mnoge pokazatelje kojima Kijev inkriminira pok. Kirilova za navodne ratne zločine (Kirilova je u ponedjeljak ukrajinska tajna služba optužila u odsutnosti zbog odgovornosti u masovnoj upotrebi zabranjenog kemijskog oružja tj. za ono isto za što je Kirilov već ranije optužio Kijev). Namjeravam ukazati na nešto drugo.
Medij: Američka obavještajna služba pomaže Ukrajini u ubijanju ruskih generala
Generali padaju kao glineni golubovi
Gotovo je nevjerojatno kako ruske tajne službe ili agencije koje se bave štićenjem javnih osoba nisu u stanju zaštititi visoke vojne dužnosnike i u samoj prijestolnici. Tim više što smo i do sada svjedočili brojnim pokušajima atentata na političke i vojne djelatnike, od kojih su neki bili i uspješni – poput onih u Moskvi ili u sjedištu ruske Crnomorske flote u Sevastopolju, na Krimu..
Jedno je kada generali stradavaju na crtama bojišnica (iako se i tada primarno mora voditi računa o njihovoj sigurnosti, jer ne može ipak svatko biti general, pa je gubitak takvih kadrova uvijek težak udarac za svaku vojsku – i u profesionalnom i u moralnom smislu), a nešto posve drugo je kada bivaju likvidirani u urbanim središtima zemlje – daleko od ratišta. Štoviše, na svom kućnom pragu.
Osim toga, jedno su teroristički napadi na mjestima javnog okupljanja, koje je, razumljivo, puno teže prevenirati – poput velikog terorističkog napada iz ožujka ove godine na koncertnu dvoranu Crosus City Hall u predgrađu Moskve, ili pak napadi na poznate javne osobe poput kćeri čuvenog ruskog geopolitičara i filozofa Aleksandra Dugina Darie Dugine, također u predgrađu Moskve.
Međutim, nešto sasvim drugo su teroristički napadi na štićene osobe (ili one koje bi to morale biti ali iz nekih razloga nisu). Ukoliko su ti napadi uspješni, redovito prst krivnje usmjeravaju upravo na nadležne službe (iako i one, naravno, nisu svemoćne, pa sigurno nije slučajno da se kaže kako će neka ozbiljna teroristička organizacija, koja ne radi u dosluhu s bilo kojim obavještajnim službama, ako to iskreno želi, često i uspjeti u svom prljavom naumu likvidacije svojih meta).
Je li jutros ubijeni visoki ruski vojni general imao službenu zaštitu i je li ju prema važećim ruskim zakonima i pravilnicima nadležnih institucija uopće morao imati ne znam. Ali sigurno je jedno: što god bio odgovor na ova dva pitanja definitivno je propust: ili nadležnog tijela tj. sigurnosne službe u prvom slučaju, ili nečinjenja države u onom drugom (ako takve sigurnosne mjere nisu a trebale bi biti službeno propisane posebno u vrijeme rata).
Meter: Medvjed stjeran u kut. Hoće li NATO razmjestiti atomske bombe B-61 u Poljsku i(li) Ukrajinu
Ubojstvo u neugodnom trenutku po Putina
Današnje ubojstvo u ruskim medijima eksponiranog i popularnog generala Igora Kirilova došlo je u potpuno krivom trenutku za ruskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Vladimira Putina.
Naime, ruski vođa je upravo jučer ponosno održao govor pred visokim djelatnicima ruskog ministarstva obrane gdje je pohvalio, kako je rekao, velike uspjehe ruske vojske u ukrajinskom ratu 2024. godine, u kojoj je do sada osvojeno čak 189 naseljenih mjesta i nove tisuće kilometara kvadratnih teritorija i u kojima ruska vojska ima stratešku inicijativu. Rekao je i da se „… zapadne sile približavaju ruskoj crvenoj liniji preko koje se više ne može povući i Rusija počinje odgovarati“. Istodobno je njegov ministar obrane Andrej Belousov najavio nužnost ruske pripreme za mogući rat s NATO savezom tijekom slijedećeg desetljeća.
Likvidacija visokog i od vlasti hvaljenog generala Kirilova itekako baca sjenu na optimistični ton Putinovih jučerašnjih riječi. Tim više što ruski predsjednik već prekosutra, u četvrtak, održava i tradicionalnu veliku medijsku konferenciju na kojoj osim na pitanja nazočnih domaćih i stranih novinara odgovara i na brojna pitanja ruskih građana.
Onaj koji stoji iza organizacije današnjeg terorističkog napada u Moskvi očito je pozorno tempirao trenutak da pokvari predblagdansko raspoloženje i slavlje ruskom državnom vrhu i ruskim građanima u cijelosti. Čisto da ih podsjeti, da je čitava stvar oko ukrajinskog rata – i šire, ruskog rata s čitavim Zapadom, još jako daleko od završetka, a kamoli isticanja pobjedničkih lovorika.
Tjedna analiza Zorana Metera: Panika u Washingtonu, šok u Moskvi, kaos u Damasku i mrak na horizontu
Teško je poreći kako je organizator ovog terorističkog napada, tko god bio (pojedinci iz ruskog državnog vrha prst krivnje već otvoreno prebacuju na Kijev, poput maloprije zamjenika tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrija Medvedeva), uspio u dva ključna elementa: u eliminaciji neugodnog i istaknutog profesionalca iz suparničkog vojnog tabora, i u psihološko-propagandnom smislu u odnosu na rusku javnost.