Iran doživljava demografski pomak bez presedana jer su stope fertiliteta dosegle povijesno najnižu razinu od 1,6 djece po ženi 2024. godine, u odnosu na čak 6,5 u 1980-ima, što je izazvalo zabrinutost zbog društvenog i ekonomskog utjecaja starenja stanovništva. Ovako oštar pad unutar 40 godina je rijetko gdje zabilježen. Iako zemlje poput Kine, Južne Koreje, Katra, UAE i Maroka bilježe sličan nagli pad ovog parametra, nigdje nije toliko oštar. Naime, u svim tim zemljama je nagli fertiliteta pad počeo 60-ih.
Prema iranskom Statističkom centru, stope plodnosti stalno su padale s 2,09 djece po ženi u 2017. na 1,95 u 2018., 1,74 u 2019., 1,65 u 2020. i 1,61 u 2021., prije nego što su se stabilizirale na oko 1,6 u 2023.-24. Ovakav fertilitet je daleko ispod stope potrebne za održavanje istog broja stanovništva (to je 2.1), što znači da je Iran na istoj putanji kao zemlje poput Japana, Rusije, Italije i Hrvatske.
Trend je vidljiv u gradovima i konurbacijama poput Teherana i Borujerda, gdje je u potonjem registracija rođenih pala za 8,5% u prvih sedam mjeseci 2024 u odnosu na godinu dana ranije. Kao odgovor, lokalne su u prosincu pokrenule Ured za status stanovništva kako bi pratili demografske trendove i razvijali znanstvena rješenja.
Kako je u regiji?
Za usporedbu, iranski glavni suparnik, Izrael, nema tih problema, Naime, prošle godine su bilježili fertilitet od 2.9 po ženi, ponajviše zbog ultraortodoksnih židova. Godine 2020. ukupna stopa plodnosti među ultraortodoksnim ženama u Izraelu iznosila je čak 6.6, dok je stopa među arapskim ženama u Izraelu bila 3.0, a među sekularnim ženama 2.0, prema izvješću Jeruzalemskog instituta za istraživanje politike. Ultraortodoksni židovi čine oko 13 posto stanovništva. Izrael je jedina razvijena zemlja i zemlja kolektivnog Zapada koja ima takav fertilitet. Za ultraortodoksne Židove, obitelj je centralni dio života, a visoka fertilnost često je viđena kao vrlina. U nekim zajednicama, veći broj djece nije samo društveni ideal, već i vjerski dužnost. Osim toga, država snažno potiče rađanja, kroz velike novčane poticaje, izgradnju infrastrukture za djece, pa čak i državno plaćene (inače skupe) tretmane za neplodnost.
Iranski susjed, Irak, unatoč godinama rata ima fertilitet od 3.3 u 2024, prema podatcima UN-a. Saudijska Arabija 2.3, Egipat 2.5, Turska 1.9, dok susjedni Afganistan, čak 4.3. Pakistan bilježi fertilitet od 3.3. S druge strane Perzijskog zaljeva, UAE imaju neodrživu razinu fertiliteta od 1,4, dok Katar bilježi 1.8. Zaljevske zemlje nedostatak radne snage rješavaju radnicima iz Indije, Nepala i Bangladeša.
Izbjeglice iz Afganistana stižu u Iran
Dok ljudi sa Zapada ne dolaze živjeti u Iran u masovnom broju, Iran je zbilja jedan od najvećih “domaćina” na svijetu, a procjenjuje se da je stiglo između milijun i tri milijuna izbjeglica iz susjednog Afganistana, posebice od 2021. koji bježe od krize i neimaštine. Pitanje je hoće li u Iranu i ostati ili im je samo tranzitna točka i može li Iran računati na rast stanovništva zbog ljudi koji dolaze. Šef iranske policije Ahmad-Reza Radan rekao je u rujnu 2024. za DW da će u idućih šest mjeseci oko 2 milijuna stranaca bez dokumenata biti deportirano iz Irana.
Državni poticaji?
Centar je već pokazao učinak kroz svoj kontroverzni program “NAFAS”, koji je identificirao i pružio posebnu skrb za 19 potencijalnih slučajeva pobačaja, što je rezultiralo s 11 poroda. “Stopa starenja stanovništva u Iranu je veća nego u mnogim drugim zemljama”, rekla je Parvin Zeimanpour, direktorica za društvena pitanja u pokrajini Lorestan. Rekla je da rast stanovništva treba promicati kao vrijedan kulturni imperativ, s vjerskim vođama, lokalnim pomagačima i društvenim aktivistima koji rade na uvjeravanju obitelji.
“Samo materijalni poticaji ne mogu nadoknaditi sve veće troškove odgoja djece”, rekla je Parvin Zamani, sociologinja. Ona tvrdi da istraživanja pokazuju da uspješna populacijska politika mora uravnotežiti materijalne i psihološke poticaje. Naglasila je da politike moraju uvjeriti obitelji u “i duhovne i praktične dobrobiti” rađanja djece, uključujući podršku u starosti. “Ako se trenutni trendovi nastave, starija populacija će se utrostručiti do 2051. godine, dosegnuvši 33% ukupne populacije, u odnosu na današnjih 10%,” rekla je Marzieh Vahid Dastjerdi na nacionalnoj konferenciji opstetričara. Upozorila je da bi takve demografske promjene predstavljale značajne socijalne i gospodarske izazove.
Pad nataliteta u Iranu
U odvojenom obraćanju, Mohammad Raiszadeh, čelnik iranskog medicinskog vijeća, istaknuo je snažan pad nataliteta. “Godine 1983. zabilježili smo 2,2 milijuna živorođene djece naspram 220.000 umrlih. Do 2024. broj živorođene djece pao je na 1,057 milijuna, dok je broj umrlih porastao na 440.000”, rekao je. Tri pokrajine već su upale u ono što dužnosnici nazivaju “zamkom stanovništva”, s iznimno niskim stopama zamjene i rastućim udjelom starijeg stanovništva što opterećuje medicinski i zdravstveni sektor. Ako se trenutni trendovi nastave, rast stanovništva u zemlji mogao bi dosegnuti nulu do 2036. godine, s brojem umrlih koji bi odgovarali rođenjima, upozorio je Raiszadeh.
Iranskom fertilitetu sigurnu nisu pomogle isprekidane američke i zapadne sankcije koje su krenule od 1979.
“Jedan od problema koji smo otkrili je da su djeca umirovljenika napustila Iran prije više od deset godina u mjesta poput Kanade, Njemačke i Francuske, dok su njihovi roditelji ostali u svojim obiteljskim domovima s malo ili nimalo pomoći”, rekao je Akram Goli, direktor tvrtke za proizvodnju pomagala za starije.
“Manje djece, bolji život”?
“Sve dok se dobrobit ljudi i nada u budućnost ne poboljšaju, populacijski trendovi nastavit će se ovim putem”, rekao je Omid, stanovnik Teherana, odražavajući zajedničko stajalište koje povezuje ekonomske uvjete s odlukama o planiranju obitelji. Mnogi su ispitanici naveli troškove stanovanja kao glavni faktor odvraćanja od djece. “Ako želite da se situacija popravi, najprije se mora riješiti kriza iznajmljivanja stanova”, primijetio je jedan komentator.
Zdravstveni radnik na privremenom ugovoru, objasnio je: “Nakon dvije godine braka ne usuđujemo se imati djecu zbog nesigurnosti posla. Ove godine mi ističe bolnički ugovor.” Drugi su ukazali na šire ekonomske probleme. “Ljudi se bore pod teretom inflacije i visokih troškova”, rekao je jedan ispitanik, dok je drugi ustvrdio: “Bolje ne povećavati broj siromašnih”. Neki su zauzeli drugačiji stav, a jedan je primijetio da “prosperitetne zemlje poput UAE i Katara imaju malo stanovništva”, sugerirajući da rast stanovništva možda nije u korelaciji s nacionalnim uspjehom. Rasprava se također dotakla društvenih pitanja, pri čemu su neki komentatori naveli sudjelovanje žena u radnoj snazi kao faktor na pad fertiliteta, dok su drugi naglasili potrebu za odgovarajućom infrastrukturom prije nego što se nastavi s rastom stanovništva. “Rađanje i podizanje djece uključuje troškove i teškoće”, primijetio je jedan stanovnik za IntelliNews, dok je drugi jednostavno ponovio slogan koji izaziva puno debate: “Manje djece, bolji život.”
Otkucava kineska demografska implozija čije posljedice ćemo svi osjetiti
