Zbog ubojstva sedmogodišnjeg dječaka i ranjavanja nekoliko učenika i učiteljice 20. prosinca 2024. u OŠ Prečko u Zagrebu građani glavnoga grada, ali i cijele Hrvatske osjetili su tugu, bol, nemoć, anksioznost i bijes. Tea Resanović, pedagoginja i edukatorica u području ranog predškolskog odgoja i obrazovanja te autorica zbirki problemskih priča za djecu i Iva Brčić, sociologinja i filozofkinja, certificirana „happiest baby“ savjetnica, praktičar terapijskih tehnika i vještina i trenerica nenasilne komunikacije odlučile su nakon toga poduzeti nešto konkretno pa su pokrenule Inicijativu za uvođenje pedagoškog obrazovanja roditelja. Trenutačno imaju više od 350 potpisnika i podržavatelja, a brojka svakim danom raste. Potpisnici su većinom stručnjaci iz raznih interdisciplinarnih područja, a ima i roditelja. Imaju aktivni krug od dvadesetak stručnjaka koji intenzivno rade na prijedlogu Inicijative. Različiti pojedinci su imali neke slične pokušaje prije, ali do sada nije bilo toliko stručnih ljudi na jednom mjestu i nije se dogodio, smatraju naše sugovornice koje su i majke, ovako ključan trenutak za pritisak u tom smjeru.
Tea Resanović ističe da je ideja ići sa sustavom, a ne protiv sustava i da ubojstvo prvašića u školi u Prečkom pokazuje što se sve u društvu može događati ako se sustavno ne pristupa odgoju i roditeljstvu od najranije dobi. Kako je objasnila, edukacija bi roditeljima pružala ključna znanja i vještine, s naglaskom na „kritična“ razdoblja u odrastanju i odgoju djeteta kao što je period prije polaska u jaslice ili vrtić, prije polaska u prvi razred, prije polaska u više razrede i prije polaska u srednju školu. Znanja se temelje na znanostima koje se bave odgojem, zdravim razvojem i rastom djece te podrškom i osnaživanjem roditelja kao pojedinaca, a to su pedagogija, psihologija, sociologija, socijalna pedagogija, rehabilitacija, filozofija, medicina, psihoterapija, komunikologija itd.
Iva Brčić, sociologinja i filozofkinja, i Tea Resanović, pedagoginja i edukatorica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Tea Resanović ističe da su njih dvije od prije radile na ovoj tematici, stvarale prilike za podršku roditeljstvu i da su vrlo strastvene oko ovog, a njezin diplomski rad bio je na temu kompetentnih roditelja i „škola za roditelje“.
„Javile smo se svojim suradnicima i mnogi su se odmah složili da žele sudjelovati i širiti dalje glas o Inicijativi. U ovom obliku krenuli smo 22. prosinca, a stvari se razvijaju velikom brzinom i efikasnošću. Inicijativa se zapravo usmjerava na uvođenje sustavnog pedagoškog obrazovanja za roditelje i buduće roditelje na državnoj razini, s obuhvatom što većeg broja roditelja. Vjerojatno ste čuli za Trudničke tečajeve koji obuhvaćaju veliki broj polaznika i rasprostranjeni su. Osvještavanjem ljudi, angažmanom stručnjaka i implementacijom u odgojno-obrazovni i zdravstveni sustav, možemo obrazovanje za roditelje dovesti u svako mjesto u Hrvatskoj, koje već ima razrađen sustav podrške za sami porod, a Roditeljski tečaj bio bi nadogradnja. Razrađujemo kombinirani model uživo i online, a za online postoji tehnički dio provjere prisutnosti polaznika“, rekla je Tea Resanović.
Iva Brčić naglasila je da se edukacija ne bi odnosila na jednokratne radionice, već bi bile organizirane kroz program u sklopu kojeg bi roditelji imali dugoročnu podršku i kontinuiranu edukaciju. O planiranoj edukaciji za roditelje je rekla i ovo:
„Želimo roditeljima prenijeti znanja i vještine zahvaljujući kojima će moći prepoznati neprimjerena i rizična ponašanja, znati kako adekvatno reagirati i raditi na prevenciji neželjenih ponašanja. Želimo da roditelji imaju odgovarajuće kompetencije kako bi mogli pružiti svojoj djeci odgovarajuću podršku i pomoć. Naime, želimo to priznati ili ne, puno toga dolazi iz obitelji i leži na roditeljima. Od razvoja radnih navika, što je primjereno, a što nije, kako se osoba nosi sa stresom, kakvu sliku razvija o sebi, kako kontrolira ljutnju i bijes, kako se odnosi prema drugima. Osim toga, roditelji na djecu prenose stavove i uvjerenja kojima se vode kasnije kroz život i procjenjuju druge oko sebe i okolinu. Roditelji su djeci prvi modeli po kojima uče i ako nemaju kompetencije onda i ne mogu adekvatno pružati djeci podršku niti im pomoći u izazovnim razdobljima kada su im iznimno potrebni.“
Zbog napada u u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu, kad je ubijen prvašić, javnost je bijesna. FOTO: Robert Anic/PIXSELL
Ističu kako bi stručnjaci bili tu da pomognu i pruže podršku, a ne da osuđuju i kritiziraju. I same kao roditelji znaju što znači biti roditelj u današnje vrijeme. Smatraju da kada roditelji uvide njihovu stručnost, predanost, otvorenost i spremnost da budu podrška bez osude da će to i cijeniti i da pojedincu rasute informacije koje dobivaju putem interneta nikako ne mogu dati širinu uvida koja je potrebna da bi se smatrao stručnim.
One razrađuju troškove paralelno sa sadržajem i ostalim dijelovima provedbe ove ideje. Izdaci idu u smjeru financiranja troškova prostora u kojem će se provoditi obrazovanje, materijala za polaznike, honorara predavača i putnih troškova, obrazovne online platforme, organizacije i administracije, telefona za podršku roditeljima te sustava stimulacije za roditelje. Svjesne su da su ovo novi izdaci za državu, no smatraju da se ulaganjem upravo u roditeljstvo i odgoj preveniraju mnogi drugi troškovi koji mogu biti posljedica neadekvatnih uvjeta dječjeg odrastanja.
Smatraju li realnim da nadležni političari podrže ovu inicijativu?
„Prijedlog je još uvijek u izradi i trenutačno surađujemo s brojnim stručnjacima koji sudjeluju u njegovoj pripremi. Planiramo ga poslati početkom ove godine. Mislim da je svakoj državi u interesu da ima zadovoljne i psihofizički sposobne pojedince, jer oni čine bazu društva i bez njih ni jedna zajednica ne može normalno funkcionirati. Ne smijemo zaboraviti da svaki pojedinac svojim postupcima, ponašanjima i uvjerenjima utječe na opću dobrobit zajednice i mentalno stanje svake jedinke. Događaj u Prečkom je bio poziv u pomoć koji nikako ne bismo smjeli ignorirati. Trenutačno slušamo o raznim mjerama sigurnosti koje bi bilo dobro implementirati, ali vrlo malo se govori o prevenciji da se ovako nešto ubuduće ne događa. Zaštitari neće riješiti problem bullyinga u školama ili pitanje mentalnog zdravlja pojedinog djeteta. To su djeca koja su redoviti polaznici škole i godinama iskazuju neprimjerena ponašanja, djeca koja nikako da dobiju odgovarajuću pažnju i podršku“, odgovorila je Iva Brčić.
‘Edukacija bi roditeljima pružala ključna znanja i vještine, s naglaskom na ‘kritična’ razdoblja u odrastanju i odgoju – period prije polaska u vrtić ili prvi razred’, kaže Tea Resanović
Tea Resanović rekla je da „idealni odgoj“ možda postoji samo na papiru, ali u životnim okolnostima postoji onaj „blizu idealnog“.
„Mi govorimo o pedagoškom odgoju s primjerenim postupanjem prema djetetu i stvaranju optimalnih uvjeta odrastanja. Smjernice koje će roditeljima dati osvještenje i olakšanje su uvažavanje, slušanje, poštovanje, povezanost, toplina, zajedništvo, aktivno provođenje vremena, razgovor, dogovor, poticanja na razmišljanje i traganje za rješenjima, individualni pristup, briga o zdravlju i sigurnosti itd. Ne bih rekla da roditelji griješe, već bih rekla da današnji tempo i način života onemogućuje roditeljima dublje učenje i preispitivanje odgojnog djelovanja te ne postoji adekvatna podrška roditeljstvu te osobe kojima bi se roditelji mogli u svakom trenutku obratiti. Nemojmo svoditi sve na leđa roditelja, već budimo podrška i dajmo smjernice za bolju i lakšu svakodnevicu i djeteta i roditelja i cijelog društva“, rekla je Tea Resanović.
Upitana koliko vremena ulaže u rad na ovoj inicijativi, Iva Brčić je odgovorila da o tome nije razmišljala jer je sve došlo spontano i uklopilo se u njezine druge obaveze, no rad na inicijativi trenutačno joj ispunjava većinu radnog dana. Doduše, ističe, to nije kao rad u uredu od osam do šesnaest sati, već je to radno vrijeme rascjepkano tijekom dana.
‘Roditelji će ovom edukacijom moći kod djece prepoznati neprimjerena i rizična ponašanja, znati kako adekvatno reagirati i raditi na prevenciji neželjenih ponašanja’, tvrdi Iva Brčić
Već na studiju interes joj je bio na proučavanju uzroka neprimjerenog i agresivnog ponašanja djece te na tome kako roditeljski odgoj i postupci utječu na razvoj pojedinca kao osobe. Tema njezina diplomskog rada je bila „Odrednice delinkventnog ponašanja – obitelj i roditeljski postupci“.
„Podučavanje i širenje znanja i aktivni rad na prevenciji nasilnog ponašanja mi je oduvijek bila strast i u tom smjeru sam nastavila nakon studija. Naime, s obzirom na to da znam koliko roditeljski postupci i okolina mogu utjecati na razvoj djeteta, nastojim ne samo educirati, već pružiti odgovarajuću podršku i poticaj koji pridonose pozitivnim promjenama kod pojedinca i potiču stvaranje zdravijih odnosa te poticajne okoline za svako dijete, roditelja, stručnjaka. Prije jedanaest godina sam pokrenula udrugu Najsretnija beba Hrvatska koja se bavi edukacijama roditelja, djece i stručnjaka. Udruga je u ovih jedanaest godina provela 17 projekata usmjerenih na jačanje roditeljskih kompetencija i prevencije neprimjerenog ponašanja djece. Kroz udrugu organiziramo razne radionice, okrugle stolove i konferencije koje se bave temama odgoja, razvoja roditeljskih kompetencija, zdravih međuljudskih odnosa koji se temelje na podršci i razumijevanju, prevencije bullyinga, ekranizma te razvoja komunikacijskih, socijalnih vještina i emocionalne inteligencije kod djece. Već jedanaest godina surađujemo sa školama, vrtićima i raznim institucijama gdje održavamo radionice na temu razvoja nenasilne komunikacije, osnaživanja i osobnog razvoja, bolje organizacije obiteljskog i poslovnog života i kontrole stresa“, rekla je Iva Brčić.
