PEMIJERA U KEREMPUHU ‘Klasične tekstove za kazalište potrebno je osuvremeniti’ | NACIONAL.HR

Hrvatska kazališta napokon su krenula u osvajanje srednjoškolske, tinejdžerske publike koja je posljednjih godina izgubila interes za kazalište. Razlog – dosad neinventivne, neaktualne predstave koje ni jezikom ni sadržajem nisu rezonirale s njihovim svijetom i u njima nisu budile znatiželju. S drugačijim, uglavnom autorskim predstavama krenuli su najprije umjetnici s nezavisne scene, a sada se napokon i u javnim, institucionalnim kazalištima shvatilo da je nužno osuvremeniti neke klasične, lektirne naslove, ali i uvesti autorske projekte koji će aktualnim temama zadržati srednjoškolce u kazalištu.

Predstava ‘’Molière na kvadrat’’ upravo je takva – rađena je s ciljem približavanja čuvenog francuskog klasika mlađoj publici, osobito srednjoškolskoj, ali svoje će gledatelje pronaći i u široj generacijskoj lepezi. Predstava u sklopu projekta ‘’Mladi u Kerempuhu’’ zamišljena je kao trilogija, a uključuje ‘’Mizantropa’’, ‘’Umišljenog bolesnika’’ i ‘’Tartuffea’’, čiji niz likova nose četvero mladih glumaca – Anica Kontić, Toni Kukuljica, Lidija Penić-Grgaš te Jakov Zovko.

Predstava ‘’Molière na kvadrat’’ premijerno će se u Satiričnom kazalištu Kerempuh izvesti 10. siječnja, a Tamara Damjanović, redateljica te autorica adaptacije i dramaturgije, pojasnila je kako je došlo do ovog projekta: „Sa Sonjom Kovačić, ravnateljicom Kerempuha, razgovarala sam prije dvije godine o tome da bismo mogli raditi predstavu s mladim glumcima za mladu publiku s obzirom na to da je u svom programu za prvi mandat već imala ideju postavljati lektirne naslove ciljano za srednjoškolce na sceni Vidra. Iako je inicijalno zamišljeno da predstava igra upravo tamo, Vidra je u međuvremenu dobila novog vlasnika pa će biti dijelom repertoara Kerempuha. Cijela nam je ideja bila osobito zanimljiva jer su u fokusu mladi glumci koji pozivom na rad u institucionalno kazalište dobivaju prostor da se prezentiraju. Sonji se ta ideja svidjela pa smo krenule u razgovor oko toga koji bi to pisci i naslovi bili. Ubrzo smo se složile oko Molièrea. Mi smo to zamislile kao ‘polu-gerila koncept’ zato što smo se za scenografiju u cijelosti oslonili na fundus kazališta, dok su kostimi reciklirani i šivani. Budžet nije bio velik, ali s obzirom na to da za suradnicu imamo genijalnu Maritu Ćopo, sve je ispalo fenomenalno.’’

Lidija Penić-Grgaš, Toni Kukuljica, redateljica Tamara Damjanović, Jakov Zovko i Anica Kontić. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Redateljica kaže da je projekt ‘’Mladi u Kerempuhu’’ zamišljen kao međuprostor između svježe diplome i potencijalnog angažmana u nekom od hrvatskih kazališta. Glumci se tako, kaže redateljica, navikavaju na scenu, oslanjaju se sami na sebe, iskušavaju neke nove prilike, nove situacije:

„Ovo je zaista odlično iskustvo za sve nas. Kad je riječ o ovoj predstavi ‘Molière na kvadrat’, to su tri suvremene adaptacije triju njegovih komedija. Već sam se izoštrila u tome, imam dobar osjećaj za takve stvari i drago mi je da sam opet imala priliku raditi takvo što. Važno je da se zadrži osnova priče, ali baš zato što se skrati, dobije se srž Molièrea. Teme su zaista zanimljive današnjim mladim ljudima, od ljudskog do crkvenog licemjerja, a srednjoškolci su u nekom smislu pod staklenim zvonom, osobito kad su te teme u pitanju. Zato smatram da će im biti zanimljivo jer ne mogu pobjeći od stvari koje se događaju oko njih.“

Srednjoškolci u kazalište, u velikoj mjeri, idu kao ‘’po kazni’’ gledajući lektirne naslove koji su za njihov današnji svijet spori, naporni, predugački, neaktualni. Ako je predstava takva, velike su šanse da se u kazalište neće vraćati. Stoga je neizmjerno važno imati dinamične, dobro osmišljene, osuvremenjene tekstove koje će uživati gledati na sceni, a kazalište će im postati mjesto zabave. Tamara Damjanović smatra da je ovaj projekt dugoročno obećavajući:

„Bilo bi mi drago kad bi to zaživjelo kao dugoročan projekt u sklopu Kerempuha. Nema kazališta koje može pokriti sve srednjoškolske interese, ali bi se prema afinitetima i žanrovima mogla stvoriti dobra platforma. Teme predstava bile bi ciljano za mlade, a i autorski timovi bili bi mladi koji traže svoj prostor.“

Svatko od četvero mladih glumaca – Anica Kontić, Toni Kukuljica, Lidija Penić-Grgaš i Jakov Zovko – igraju po nekoliko uloga u sve tri komedije, što je iznimno zahtjevan zadatak. Zanimljivo je da su svi bili u diplomskim glumačkim klasama nagrađivane kazališne redateljice Dore Ruždjak Podolski, a Zovko i Kukuljica diplomsku su predstavu ‘’Posljednji Čehov u Hrvatskoj’’ izveli baš na daskama Kerempuha, u svibnju 2023. godine. Lidija Penić-Grgaš igrala je, pak, u diplomskoj predstavi ‘’Anja Karenjina’’ godinu ranije, koja je doživjela velik uspjeh i stavljena je na repertoar Zagrebačkog kazališta mladih. Anica Kontić nedavno je postala članica ansambla Kerempuha, ovo joj je prva predstava koju radi u svome matičnom kazalištu, a trenutačno priprema još jednu – ‘’Otac, Kći i Duh sveti’’ – u režiji Janusza Kice, koja će praizvedbu imati 21. veljače. Iako mladi, iza sebe ovi glumci već imaju zapažene uloge, primjerice 26-godišnji Toni Kukuljica za ulogu Dražena Petrovića u predstavi ‘’Dražen’’ dobio je i Nagradu hrvatskog glumišta, a 26-godišnji Jakov Zovko igra u kratkometražnom filmu ‘’Čovjek koji nije mogao šutjeti’’ Nebojše Slijepčevića, dobitnika Zlatne palme i Europske filmske nagrade, koji je i u najužoj konkurenciji za nagradu Oscar, a osim toga, ovo mu je već treća predstava u Kerempuhu.

Mlade 25-godišnje Lidija Penić-Grgaš i Anica Kontić na Dubrovačkim ljetnim igrama igraju u predstavi ‘’Sjetne žene raguzejske’’ u režiji Dore Ruždjak Podolski, a ta suradnja pomogla im je i za opuštenije i lakše pripreme ove predstave u Kerempuhu. Kako kaže Lidija Penić-Grgaš, ona je s Tamarom Damjanović radila ‘’Dječaka’’ u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku i željele su ponoviti suradnju, pa je tako došlo i do ove predstave. Jakov Zovko pojasnio je koncept predstave ‘’Molière na kvadrat’’:

„Prvotno su trebale biti četiri komedije, ali smo vrlo brzo uvidjeli da je tri neki zdravi maksimum. Trenutačno se mučimo oko kostima i perika, s obzirom na to da netko u jednoj komediji igra jednu ulogu, a u drugoj primjerice četiri, pa tražimo način kako se četiri puta presvući u tri minute. Ali što je to za nas!“

Toni Kukuljica rekao je da je, s obzirom na to da se obraćaju prije svega mladoj publici, predstava iznimno dinamična i da se nada da će to privući što više ljudi u Kerempuh. Lidija Penić-Grgaš kaže:

„Tamara Damjanović je komedije adaptirala tako da zaista idu ‘u sridu’, uzimala je najdramatičnije i najpotentnije situacije, a zapravo nas je na početku pitala što nam je najzanimljivije, što bismo mi voljeli igrati, što je nama kao mladim glumcima najzanimljivije, koju bismo vještinu željeli pokazati. Stoga smo kroz različite likove dobili mogućnost ‘propitati’ različite glumačke terene. Stoga smo u ovoj predstavi imali mogućnost pokazati cijeli spektar onoga što nas zanima i u čemu uživamo.“

Za neku dugačku pripremu nije, kaže Anica Kontić, bilo previše vremena. Posebno kad se zna količina svega što se trebalo proći, ipak je riječ o trima komedijama, o nekih dva sata predstave:

„Išli smo na to da prilagodimo jezik, posebno zato što se radi predstava prije svega za mladu publiku. Ima dosta songova, koreografija, što sve čini zanimljivijim i dinamičnijim. Prvi komad ‘Mizantrop’ je u rimi, druga dva nisu i sve je zaokruženo drugačijim, prilagođenim jezikom. Moram priznati da mi je lakše znajući da je predstava namijenjena mladima, više volim raditi s mladima i za mlade, kao da sam rasterećenija, i to mislim u sasvim pozitivnom smislu. Opuštenija sam, lakše mi je doprijeti do njih.“

Redateljica Tamara Damjanović ujedno je i autorica adaptacije ove Molièreove trilogije. FOTO:

Lidija Penić-Grgaš razmišlja na sličan način. Kaže da ima osjećaj da radi za svoju generaciju:

„Prilagodba klasičnih komada kao što je ovaj koji radimo trebala bi ići u tom smjeru, jer pouka i poanta su iste kao nekoć. Isto je bilo tada, ista je kritika društva bila tada. Zato treba prilagoditi govor i način donošenja tih misli na scenu, ali ne samo mladim ljudima već i svim generacijama. Uvijek se pitam može li starija generacija razumjeti taj govor, zato trebamo razmišljati tako da se aktualizira sve što radimo.“

Kad je u pitanju Molière, iskustva s igranjem njegovih komedija ima Jakov Zovko. Na Akademiji se dosta njime bavio, igrao je četiri uloge prema Molièreovim komedijama:

„Kako kaže Lidija, zaista treba osuvremeniti klasične tekstove. Kad razmišljam o tome, primjerice kad ja Lidiji, koja igra moju kćer, kažem ‘Ili ćeš se udati ili ću te potjerati u samostan’, prva misao mi je bila ‘to se ne događa danas’. Međutim, čim se izađe malo izvan Zagreba, pa čak možemo ostati i u Zagrebu, takve ili slične stvari se itekako događaju. Kroz prozor neke kuće može se čuti razgovor u kojem otac svojoj kćeri ili sinu govori što će raditi sa svojim životom, koju školu će upisati, čime će se baviti ili s kim će u brak. To je jedini problem koji sam imao s Molièreom – kako tog autora mladoj publici prikazati na najpitkiji mogući način. Nadam se da smo to uspjeli.“

Klasika je važna, klasični tekstovi su temelj, objašnjavaju puno toga, opisuju sve ono s čime se mnogi mogu poistovjetiti i danas. Anica Kontić kaže da klasični tekstovi olakšavaju život, u smislu da su tako dobro napisani da govore sve:

„Kad smo nedavno čitali ‘Tartuffea’, u tom je tekstu sve dano, nevjerojatno. Dovoljno je da ga samo izgovoriš, sve je rečeno, već je to dovoljno bogato. Njegovi su likovi bliski svima, kritiziraju društvo, nadam se da ćemo imati koncentraciju i energiju to donijeti na scenu.“

Kako kaže Lidija Penić-Grgaš, ti su Molièreovi likovi toliko prepoznatljivi, toliko je njihova karakterizacija očita. Stoga se glumcima pruža mogućnost igre i mašte:

„S obzirom na to da je riječ o suvremenoj adaptaciji, nismo se ni morali toliko ‘probijati’ do srži teksta. Jezik je suvremen, napravili smo jako prepoznatljive karakterizacije. Ja sam, primjerice, tiktokerica. Ne baš u pravom smislu riječi, nemam mobitel u ruci, ali takav stav imam, takav dojam dajem svojim kretnjama, govorom, ponašanjem.“

Budući da je u ovoj predstavi mnogo likova, jer riječ je o trima komedijama, a mnogi likovi su slični, za ove mlade glumce nije bilo lako utjeloviti ih sve. Jakov Zovko duhovito pojašnjava kako su to uspjeli:

„To je šizofrena ličnost koju svatko od nas ima kad uđemo u predstavu i sve te likove. To je neki val koji krene kad Toni zasvira na klaviru pa nas sve četvero ‘zajašimo’ na tom valu. Izađem na scenu s nekom govornom manom, pa iz druge ulice uđem šepajući. Ali da ne bude samo tako površno, zaista je riječ o ledenjaku kojeg smo složili i mi, ali i Tamara s nama. Ali definitivno je riječ o poremećaju ličnosti svakog od nas!“

Lidija Penić-Grgaš kaže da se dogodi da na scenu uđu kao drugi lik, da zaborave kako taj neki lik treba izgledati i tako se ponašati. Anica Kontić ima poseban izazov – u predstavi igra, između ostalih, tri sluškinje:

„I Lidija i ja igramo neke tipski slične likove, što zna biti nezgodno i za glumca izazovno. Moje sluškinje su različite – jedna je starija, druga šepa, a trećoj se spava. A sve tri su ja, stoga nije lako fokusirati se. Nadam se da će se vidjeti ta razlika među njima jer ne želim ulaziti u preveliku karikaturu da bih naglasila neku pretjeranu razliku.“

Ovih četvero mladih umjetnika sigurno će, kao i dosad, u predstavi ‘’Molière na kvadrat’’ pokazati svu raskoš svog talenta, to su glumci koji dolaze, kojima su se otvorila vrata kazališne scene. Svi odreda kažu da je teško opisati zašto se na sceni osjećaju tako dobro, zašto je svaki susret s publikom tako čaroban i jedinstven. Toni Kukuljica o tome kaže:

„Na sceni si slobodan, na sceni nema osuđivanja, nema granica. Možeš biti što god želiš i bit ćeš prihvaćen. To je zabavno, ali i oslobađajuće. Na sceni nisi sam. Imaš kolege s kojima se igraš i zabavljaš, ali imaš i publiku. Svaka izvedba je drugačija, svaka publika je drugačija, ali osjećaj je uvijek isti. Svaki dan se dobije neko novo iskustvo, svaki dan se iznova igraš i rasteš.“