Činjenica je da se proteklih godina suočavamo s olujama i nevremenima koji nerijetko uništavaju plodove ljudskog rada i to je očito proces koji ne možemo zaustaviti plakanjem nad posljedicama.
Iako je oluja i razornog nevremena bilo oduvijek ljudi današnjeg vremena su zaboravili na Boga i na njegovu pomoć. Ne pozivaju ga u svoje živote u svoje njive i poslove, u svoje opće materijalno dobro, ni u svoje obitelji, a nerijetko i rade u poljima čak i nedjeljom. Psuju i proklinju Ime samoga Boga u svojim poslovima i naposlijetku se čude ‘plodovima’ svog življenja.
U odobrenim ukazanjima u francuskom La Salletu Djevica Marija je upozorila na posljedice takvog odnosa čovjeka prema Bogu. Upozorila je da je upravo propast usjeva i glad ono što ljudi sami proizvode, psujući na svoga Boga.
Djevica plače, upozorava na glad i potrese: Evo što kažu proročanstva iz odobrenog La Saletta
Bog brine o onima koji mole za pomoć
Sveta Faustina Kowalska je jedne noći doživjela strašan strah od bijesnog vjetra i kiše. Probuđena iz sna, molila se da oluja nikome ne naškodi.
U molitvenom dijalogu čuje značajne riječi: “Izmoli krunicu koju sam te naučio i oluja će prestati” (Dnevnik 1731). Sveta Faustina, poslušna tom poznatom Glasu, započinje Krunicu Božjeg milosrđa.
Mističarka se ubrzo uvjerava u veliku učinkovitost molitve koju joj je dao sam Učitelj iz Nazareta. Pa, dok je molila, oluja je odjednom prestala. Sveta Faustina tada čuje riječi: “Preko nje ćeš izmoliti sve, ako ono što tražiš bude u skladu s mojom voljom” (Dnevnik 1731).
Otajstvo učinkovitosti molitve kao vapaja Bogu, osobito u vrijeme kušnje i straha, nalazi posebno mjesto na stranicama Svete Biblije. Sliku Isusovog stišavanja oluje svi sinoptičari daju kao očitovanje božanske moći Mesije, ne toliko protiv prirodnih sila, koliko brige za one koji mole za pomoć (usp. Mt 8: 23-27; Mk 4: 35-41; Lk 8: 22-25).
Svi događaji, osobito oni koji izazivaju strah i tjeskobu, postaju povod da se povjerimo milosrdnom Bogu u povjerljivoj molitvi srca Njegovom milosrđu.
Razorni potresi, uragani, suše, poplave ranjavaju svijet: Znate li što se zapravo događa s nama?
Kako moliti?
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,uskrsnuće tijela, život vječni. Amen.
Prije svake desetice na veliko zrnce:
Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.
Na mala zrnca, deset puta:
Po njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu.
Završetak Krunice:
Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu!
Zaključna molitva:
O Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe!
Marijo, Majko milosrđa, moli za nas!
Isuse, uzdam se u tebe! (triput)
Smiluj se nama i cijelomu svijetu, Gospodine!
Isus svetoj Faustini: ‘Oh, kako volim ove duše, za njih se brinem, sve ću im učiniti’