U petak 10. siječnja formalno je otvoren prijelazni rok u HNL-u. No neki su klubovi najnužniji šoping već obavili. Primjerice, Dinamo je kupio stopera Niku Galešića. Također, na ugovor o posudbi iz ukrajinskog je Šahtara doveden Bartol Franjić. Riješena je i posudba Marka Roga, a na Maksimiru tvrde da samo još administrativni problemi priječe dolazak Luke Ivanušeca.
Dojam je da su “modri” s ovih nekoliko spomenutih imena već sada odradili bolji posao nego prije godinu dana, tijekom zimskog prijelaznog roka u sezoni 2023./24. Podsjetnik: Dinamo je tada doveo Arbera Hoxhu iz Slaven Belupa (za milijun eura), te Ronaela Pierre-Gabriela (bez odštete), a na posudbu su stigli Rog (Cagliari) i Takuya Ogiwara (Urawa). Nadalje, na Maksimir su s posudbi vraćeni Fran Brodić (Varaždin) i Moreno Živković (Lokomotiva).
Zanimljivo, Dinamo je zimski mercato prošle godine završio u plusu jer je prodao Ljubičića grčkom AEK-u za četiri milijuna eura, a riješio se još nekolicine igrača, kroz transfere ili posudbe (Mihajličenko, Krdžalić, Marin, Rukavina, Jurić, Menalo, Sosa). U konačnici, nadoknadio je sedam bodova zaostatka za Hajdukom.
Najviše prijepora oko angažmana novih igrača bilo je vezano za 19-godišnjeg stopera Morena Živkovića. Dugo su trajale polemike – je li tajming povratka dobar za tinejdžera koji se tek treba dokazati u elitnom rangu natjecanja? A dolazi u momčad kojoj treba kontinuitet pobjeda…
Najveći protivnik Živkovićeva povratka na Maksimir bio je direktor Lokomotive Šikić. Oštrom retorikom (njemu prispodobivom) napao je čelnike Dinama:
– Ne znaju što čine. Dečko se još nije dokazao u Lokomotivi, a oni ga vraćaju na Maksimir. Koji je smisao njegova povratka u Dinamo ako neće igrati?
No Dinamovi su čelnici, ali i stručni stožer s trenerom Sergejom Jakirovićem, inzistirali na dolasku Živkovića. Pa i po cijenu da plate odštetu Lokomotivi (100.000 eura) za prijevremeno razvrgnuće ugovora (determiniranog do lipnja 2024.).
Prije povratka u Dinamo Živković je u prvih 19 kola HNL-a ostvario deset nastupa za Lokomotivu. Natjecanje je započeo kao pričuva, debitirao je u sedmom kolu protiv Slaven Belupa, a potom je postao standardni prvotimac na poziciji (uglavnom) desnog stopera, u sustavu 4-2-3-1. U pozitivnim recenzijama njegovih nastupa najčešće se naglašavala igra protiv Hajduka u Kranjčevićevoj (1:1) kada je uspješno čuvao Marka Livaju.
Da bi u Maksimiru potvrdili opravdanost njegova angažmana i povratka u svlačionicu “modrih”, Jakirović je Živkovića uvrstio u početni sastav već u prvoj utakmici nastavka prvenstva. A slučaj je htio da Dinamo u drugi dio sezone uđe (u odgođenoj utakmici) upravo protiv Lokomotive, na Maksimiru. Bivši igrač “modrih” Duje Čop uneredio je Dinamovu obranu (već u sedmoj minuti “lokosi” su imali 2:0, a u finišu utakmice napadač gostiju postigao je hat-trick za šokantnih 3:0). Račun za rezultatski fijasko platio je upravo Živković. Njega je trener Jakirović povukao iz igre već na poluvremenu.
Do kraja sezone Živković se u momčadi Dinama pojavljivao sporadično, ali uvijek u manje zahtjevnim utakmicama (dvaput protiv Slaven Belupa, Istre 1961, Lokomotive i Rudeša). Imao je i dva nastupa u Kupu, protiv Dugog Sela i Gorice. Bez medijske pompe koja je popratila njegov povratak u Dinamo, Živković se na kraju sezone ponovno preselio na Kajzericu.
Maksimirska je epizoda evidentno ostavila trag na mladom igraču. Deficit samopouzdanja očitovao se i u njegovim ovosezonskim prezentacijama za Lokomotivu. Posljedično i na statusu: nakon što je prvih sedam kola redovito nastupao, Živković se uoči sraza s Dinamom (1:5) preselio na klupu te je potom ispao iz konkurencije za momčad.
Krah maksimirskih ambicija Živkoviću se dogodio u najdelikatnijem razdoblju karijere, pri kraju tinejdžerske dobi, kada se juniorski talent treba pretočiti u seniorsku zbilju. Danas je Živkoviću 20 godina i bilo bi deplasirano sumnjati u njegov iskorak, no prosudba o prijevremenom povratku na Maksimir jamačno je usporila njegov razvojni put.
“Slučaj Živković” implicira još jednu dvojbu u kontekstu Dinamove sportske politike: ima li maksimirski klub razvojni plan za svakog talentiranog juniora (neki su svoju konkurentnost dokazali nastupima u Ligi prvaka)? Napose, stopera. Simptomatično je da Dinamo gotovo svaki prijelazni rok dovodi ponekog središnjeg braniča. A trenutačno u svlačionici prve momčadi ne egzistira nijedan izdanak maksimirske nogometne škole (od hrvatskih igrača Perić je doveden s 19, a Mauro Perković s 20 godina). Jedino se na aktualnim pripremama (shodno tradiciji) pojavio jedan tinejdžer, 16-godišnji Leon Jakirović.
Posljednjih 15-ak godina Dinamo je kontinuirano predstavljao klupske projekte na stoperskoj poziciji. Većina njih ostvarila je reprezentativni status, ali i unosne transfere, poput Vedrana Ćorluke (13 milijuna eura), Dejana Lovrena (9), Joze Šimunovića (7,5), Filipa Benkovića (14,5), Joška Gvardiola (36,8) i Josipa Šutala (20,5). Nakon nestanka Živkovića, posve je neizvjesno tko će nastaviti navedeni niz.
