Danas se obilježava Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, dva ključna datuma u povijesti suvremene hrvatske državnosti. Dana 15. siječnja 1992. godine, Hrvatsku su kao suverenu i samostalnu državu priznale sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice, uključujući Irsku, Belgiju, Dansku, Francusku, Grčku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Njemačku, Portugal, Španjolsku i Ujedinjenu Kraljevinu. Njihovu odluku pratile su istog dana i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska te Švicarska.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Andro Krstulović Opara, bivši gradonačelnik Splita, a sada zastupnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Hrvatskom saboru, za Dalmaciju Danas se prisjetio ključnih trenutaka međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine. “Da, u to doba sam bio zastupnik u prvome demokratski izabranom Saboru, najmlađi. I osjećaji toga dana su bili jaki kao i danas. Bogu dragome hvala što naša djeca nemaju ta sjećanja i osjećaje, već žive u mirnoj i demokratskoj državi”, izjavio je Krstulović Opara, prisjećajući se tih povijesnih trenutaka.
Povijesna važnost i budući naraštaji
Opara ističe kako je važno da se buduće generacije prisjete ovog datuma, ali smatra i da bi im to trebalo biti samo povijesna činjenica: “Hoće li našoj djeci i budućim naraštajima današnji datum biti išta više osim jednog retka u udžbeniku? Vjerojatno će tako i biti i ja samo mogu reći – Bogu hvala da je tako! Hrvatska je arheološka činjenica i više se nikada i ne može dovesti u pitanje. Ona je samostalna i bit će samostalna dok god bude Hrvata.”
Dodao je i kako se do međunarodnog priznanja došlo uz veliku cijenu: “Da bismo došli do toga datuma, trebalo je krvariti jako puno, a naš naraštaj je imao tu sreću da je dočekao ovu zemlju, ovu državu. Uz tešku cijenu. Taj 15. siječnja je samoostvarenje onoga što smo napravili prije toga. Mi smo svojom hrabrošću i žrtvom Vukovara i Škabrnje ohrabrili tadašnje političke elite zapadne Europe da priznaju ono što smo mi htjeli i što smo godinu dana prije, na referendumu i na izborima 1990. godine htjeli i što smo uz žrtvu potvrdili u Domovinskom ratu.”
Povijest ne treba opterećivati nove generacije
Krstulović Opara naglašava kako ne želi da povijest opterećuje nove generacije: “Našoj djeci ovaj datum nije bitan i to je cijeli smisao ovoga. Ne trebamo se vraćati u povijest, trebamo sada graditi tu zemlju. Nama je ovaj datum bitan, ali našoj djeci je to jedna najnormalnija stvar i dobro je da je tako.”
Svoje stajalište potkrijepio je osobnim iskustvom: “Navest ću vam primjer: prije dvije godine, kada je Hrvatska ušla u Schengen i kada smo kao valutu primili Euro, moja žena, moje dvoje mlađe djece (tada su imali 16 i 12 godina) i baš smo 1.1. prelazili granicu. Ja sam bio uzbuđen što prvi put prelazimo granicu bez policijskih kontrola. Govorim ja djeci: ‘Evo, nema više granica, konačno smo u istoj zemlji, jer vaši djedovi su odlazili u Beč bez granice, a mi sad možemo po cijeloj Europi.’ A oni dvoje ‘kunjaju’ na zadnjem sjedištu auta i ono mene gledaju – kao što me zbunjuješ.”
Zaključio je osvrtom na prošla vremena: “Ja sam kao mladić, kada bih prelazio u Trst s majkom za Božić kupiti kavu i bakalar, imali smo brkate zločeste milicionere koji su zafrkavali žene koje su se sedam-osam sati ‘drndale’ autobusom do Trsta da bi mogle kupiti nešto za Božić. Sjećam se tog terora i te muke i osjećaja građana drugog reda kada bi sa ‘jugoslavenskim pasošem’ bio ostavljen sa strane i gdje bi te po sat i sat i pol vremena ostavili sa strane i kopali ti po torbama. To je poanta cijele priče, i hvala Bogu da naša djeca to ne znaju. Zato kažem, našoj djeci bi to trebao biti samo jedan redak u udžbeniku, a nama podsjetnik kako treba čuvati državu koju smo teško i krvavo izborili.”
Više članaka o ovoj temi:
Tko se sjeća? Danas je jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti
Četiri države još nisu priznale Hrvatsku. Evo koje
Moja reakcija na članak je…
