Davne 1988. godine pjesma “Ne mogu da te zaboravim” vinula je Zdravka Škendera u zvjezdanu orbitu. No, unatoč tomu, taj njegov prvi nastup na Splitskom festivalu, otkrio je u razgovoru za inMagazin, ostavio mu je gorak okus.
‘‘Naš pokojni Oliver Dragojević mi je pružio ruku i rekao: Pobijedio si! I u tom trenutku su me opkolili svi novinari i napravili su sa mnom intervju kao s pobjednikom. Međutim, nakon 15 minuta, promijenila se situacija, proglasili su pobjednikom mog drugog kolegu, tako da sam ja bio pobjednik tih 15 minuta. Čuo sam da sam imao najviše tih glasova, tako da sam se osjećao pokraden‘‘, ispričao je Zdravko.
Već je sljedeće godine slavio kao pobjednik s “Ako nas život rastavi”.
Zdravko Škender je opet, ispričao je, desetljećima kasnije ponovno doživio razočaranje na splitskim Prokurativama. Ovog puta s pjesmom “Kako te dušo ljubin…”
“Ta pjesma je totalno prošla nezapaženo, no dogodila se jedna druga stvar, proglašena je pjesmom godine na Radio Splitu ove godine‘‘, priča Zdravko.
Publika je, kaže, objeručke prihvatila i njegov novi hit “Bit će pisme”, koja je pisana za glazbenu legendu.
“Izdavačka kuća je to trebala ponuditi Miši Kovaču. S obziorm da je Mišo odustao od izdavanja pjesama, ta pjesma stjecajem okolnosti došla u moje ruke. I postala ravna mojim najvećim uspješnicama‘‘, ocjenjuje Škender.
Malo ljudi zna da se Zdravko Škender natjecao za Makedoniju na posljednjoj održanoj Jugoviziji.
Pjevač čije su ploče prodane u zlatnim, dijamantnim i platinastim nakladama, i danas je velika zvijezda ondje, kao i u susjednoj Sloveniji.
“To malo ljudi zna. Makedonija me pozvala da predstavljam njih. Ja sam to toliko dobro otpjevao na makedonskom jeziku da su Makedonci mislili da sam ja rođeni Makedonac‘‘, kaže.
Ni u ovom razgovoru nije skrivao da je u privatnom životu prošao kalvariju. Sin mu je iznenada preminuo u 39. godini života, brak mu se raspao, a sa kćeri nije u dobrim odnosima.
“Nažalost nismo u nikakvom kontaktu. To mi je zaista krivo, ali takva je sudbina. Ja mislim da sam kao roditelj bio jako dobar, ali nakon tog razvoda se sve promijenilo. A unuka? Moram se pohvaliti da imam krasnu unuku, lijepu unuku koja me podsjeća, slika i prilika mog pokojnog sina. Rijetko se viđamo zbog takve situacije što nismo u dobrim odnosima s ostakom moje bivše obitelji, mada bi mi bilo drago da se zbližim sa svojom unukom, ja se nadam da će biti takvih prilika, vidjet ćemo‘‘, ne skriva nadu.
I dok ga život šamara, pjevač mu uzvraća osmijehom. Često i šalom na vlastiti račun:
“Nakon dugo vremena sam se sreo s mojim kolegom Duškom Lokinom, on je sjedio, ja sam prišao i pružio sam mu ruku, on uopće nije reagirao. Kaže mi: Kod nas je običaj, kad se sa starijim rukuje, da se ustane…”, smije se.
