Zračne snage SAD-a sve su bliže ostvarenju svoje vizije jeftine bespilotne letjelice koja može letjeti više od tri uzastopna dana. Unmanned Long-endurance Tactical Reconnaissance Aircraft (ULTRA), dizajnirana je u sjeni sve dok Središnje zapovjedništvo SAD-a u svibnju nije (navodno) nenamjerno otkrilo da je dron raspoređen na Bliskom istoku objavljujući njegove slike u zračnoj bazi Al Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, piše Defense One.
Razvijen od strane proizvođača dronova DZYNE Technologies u suradnji s Laboratorijem za istraživanje zračnih snaga, ULTRA obećava “novo poglavlje”. Prije nego što su fotografije dronova objavljene, DZYNE je šutio o svojim programima dugotrajnog leta jer je izravno radio na “aktivnim misijama”, rekao je Matt McCue, izvršni direktor DZYNE-a.
Američke Zračne snage službeno su počele kupovati ULTRA-u, projekta koji je započeo u okviru programa Pentagona za istraživanje inovacija u malom poduzetništvu (SBIR). Kupuju četiri bespilotne letjelice za 35 milijuna dolara u 2025., prema proračunskim dokumentima. Program je razvijen iz DZYNE-ovog Long Endurance Aircraft Programme ili LEAP, letjelice koja se koristi od 2016. i može letjeti do 40 sati.
Nalik na jedrilicu
Dron ULTRA, nalik na jedrilicu, može ostati u zraku 80 sati bez punjenja goriva ili slijetanja, a može nositi teret težak do 180 kg. ULTRA košta samo djelić cijene starijih zrakoplova za nadzor, kao što je MQ-9 Reaper, koji košta otprilike 30 milijuna dolara po komadu. “Ovo je primjer rješenja koje smo ponudili našim kupcima za hitne potrebe u kojima jednostavno nisu mogli priuštiti cijenu koju su dobivali od General Atomicsa ili Northrop Grummana za neke od njihovih izvrsnijih tehnologija”, rekao je McCue.
Razvoj ULTRA-e dolazi u trenutku kada Zračne snage žele popuniti neke od svojih izvidničkih praznina jeftinim, privlačnim ISR (“intelligent reflecting surface”) dronovima. MQ-9 se koristio za nadzor na Bliskom istoku otkako je postao operativan 2008., ali ga Zračne snage sada smatraju preskupim i ranjivim. Više komada MQ-9 oboreno je na Bliskom istoku tijekom prošle godine, što je pojačalo tvrdnje kritičara da nije održivo letjeti dronovima koji toliko koštaju u napetom okruženju.
MQ-9 Reaper razvijen je kao napadački dron, ali samo je “jednoznamenkasti postotak” nadzornih misija zahtijevao sposobnost napada, rekao je McCue, pa je Pentagon shvatio da ne treba letjeti “Ferrarijem” kada je može jednostavno koristiti “kamion” i u biti ga napuniti hrpom senzora.
DZYNE je uspio zadržati niske troškove ULTRA korištenjem komercijalno dostupnih dijelova, rekao je McCue, umjesto oslanjanja na proizvodnju po narudžbi. Tvrtka je pretvorila “komercijalnu sportsku jedrilicu s posadom” u vojni dron, prema AFRL-u.
Potreba na Bliskom istoku i Indopacifiku
Američka vojska ima potrebe za još jačim nadzorom na Bliskom istoku otkako je rat Izraela i Hamasa izazvao regionalnu krizu prošle jeseni. A u Africi, SAD je nedavno objavio da svoje trupe napuštaju Niger, koji je korišten kao ključna baza za operacije nadzora u regiji.
Sa sposobnošću dugog leta, McCue je rekao da bi američka vojska mogla letjeti dronom iz Sigonelle u Italiji, na primjer, i još uvijek obavljati misije iznad Afrike. To bi omogućilo američkoj vojsci da leti iznad “s više izviđačkih misija s jedne lokacije, što nije prije bilo dostupno zapovjednicima.”
Izvan Bliskog istoka, DZYNE smatra da je dron optimalno prikladan za dugotrajne misije u Indo-Pacifiku, gdje su mogućnosti baziranja ograničene. ULTRA može lebdjeti dan iznad mete nakon što preleti više od 3000 km, rekao je McCue. Za usporedbu: domet MQ-9 Reapera je oko 1800 km.
Turska mornarica od 2021. koristi dron domaće proizvodnje TAI Aksungur koji navodno može letjeli 50 sati u komadu, a 12 komada je isporučeno i graničnoj službi Kirgistana.
Američki napredni dron MQ-9 Reaper srušio se u području koje kontrolira Al-Qaida
