Međunarodno udruženje egzorcista izrazilo je zabrinutost zbog nekoliko pogrešnih praksi, uključujući one koje provode neki svećenici, a koje zbunjuju vjernike koji traže pomoć kada se možda suočavaju s izvanrednim djelovanjem đavla, prenosi CNA.
Udruženje, koje broji oko 900 egzorcista širom svijeta, izdalo je svoje upozorenje u članku objavljenom 6. siječnja na službenoj web stranici organizacije kako bi „ponudilo potrebna pojašnjenja za ispravno djelovanje u pružanju božanskog milosrđa kroz službu egzorcizma.“
Članak je objavljen jer su „uočene neke pastoralne prakse koje, umjesto da budu služba ranjenom tijelu Kristovu, povećavaju njegovu patnju i uzrokuju dezorijentaciju.“ Egzorcisti pozivaju katolike da uzmu u obzir ova zapažanja „kako bi se izbjegli stavovi i metode koji ne odgovaraju autentičnom djelovanju Gospodina Krista.“
Upozorenja na devet pogrešnih pastoralnih praksi
Tekst također ističe da je posljednjih godina povećan broj ljudi koji traže egzorciste zbog sumnji ili uvjerenja da su „žrtve izvanrednog djelovanja đavla,“ bilo da je riječ o uznemiravanju, opsesiji, opsjednuću ili infestaciji.
Međutim, egzorcisti upozoravaju da postoje slučajevi u kojima se to uvjerenje — koje zahtijeva potvrdu rigoroznim ispitivanjem — često javlja „kod ljudi koji, bez ikakve specifične obuke na tom području i bez mandata od strane nadležnog ordinarija, djeluju neprimjereno, izazivajući zbrku među Božjim narodom.“
Međunarodno udruženje egzorcista stoga upozorava na devet pogrešnih pastoralnih praksi koje dezorijentiraju ljude koji traže oslobođenje od izvanrednog djelovanja zloga.
1. Improvizacija i senzacionalizam
Udruženje počinje kritikom stavova nekih svećenika, posvećenih osoba i laika koji, bez odgovarajuće obuke i bez episkopalnog mandata, „umjesto da slučajeve moguće izvanredne aktivnosti zloga upute egzorcistu,“ koriste „samovoljne metode oslobađanja“ koje nisu odobrene od strane biskupa.
„Još je ozbiljnije kada odvraćaju vjernike od obraćanja službenom egzorcistu svoje biskupije, sugerirajući da potraže druge egzorciste koji se smatraju ‘moćnijima’ ili navodeći navodne izvanredne demonske aktivnosti koje su otkrili.“
2. Fokusiranje na djelovanje đavla, a ne na Evanđelje
Udruženje ističe da je „žalosno što neki, umjesto da navještaju Evanđelje Isusa Krista koje oslobađa čovjeka od ropstva zla i grijeha, usmjeravaju pažnju isključivo na prisutnost i djelovanje đavla,“ čineći da oni koji traže pomoć vjeruju kako „oslobođenje ovisi isključivo o kompulzivnom ponavljanju molitava i blagoslova,“ dok se Kristov mir „može postići samo kroz život u ljubavi, hranjen Božjom riječju, molitvom, sakramentima euharistije i ispovijedi te autentičnom pobožnošću prema Bezgrešnoj Djevici.“
3. Nemarno razlučivanje
Udruženje žali što neki svećenici, uključujući egzorciste, zanemaruju „ozbiljno i rigorozno razlučivanje propisano Prijenotandama (uputama) Obreda egzorcizma“ i koriste „kriterije strane katoličkoj vjeri, potvrđujući koncepte ezoteričnog ili New Age podrijetla.“ Članak upozorava da je takav pristup „neprihvatljiv i suprotan vjeri i doktrini Crkve.“
4. Sujevjerne prakse
Udruženje također kritizira one koji koriste praznovjerne postupke, kao što su traženje “fotografija ili odjeće za prepoznavanje mogućih zala”, kao i dodirivanje “određenih točaka tijela vjernika kako bi se ‘dijagnosticirala prisutnost malignih entiteta’ ili istjerala negativnost’”, ili sugeriraju neprikladnu upotrebu sakramenata kao što su voda, sol ili blagoslovljeno ulje “koje neki nazivaju egzorciziranim’”.
U članku se upozorava da su “to neispravni stavovi koji hrane praznovjerni mentalitet i praksu, škode dostojanstvu tijela, hramu Duha Svetoga, i daju povoda za magijsku upotrebu blagoslovljenih predmeta”.
5. Uključivanje neprimjerenih osoba
U članku se navodi da je “neprihvatljivo da neki svećenici ili pastoralni djelatnici surađuju s takozvanim ‘vidovnjacima’ ili navodnim karizmaticima” šaljući im trpećeg vjernika umjesto da ga dovodu u kontakt s egzorcistima koje imenuju biskupi.
“Još je gore, kada je sam dijecezanski egzorcist taj koji ovim osobama delegira zadatak koji mu je Crkva povjerila, tj. ovlašteno razlučivanje istinskog izvanrednog demonskog djelovanja.”
Udruženje podsjeća da egzorcist mora preuzeti odgovornost za patnje drugih i „ne smije izostaviti vrijeme za osobno razlučivanje… kako bi provjerio moguće izvanredno djelovanje đavla“ te na taj način pružio pastoralnu skrb za njegove žrtve.
6. Isključivanje medicinskih i psiholoških znanosti
Udruženje objašnjava da egzorcist ne samo da slijedi tradicionalne kriterije za određivanje pati li osoba od izvanrednog djelovanja đavla, već se oslanja i na iskustvo uspostavljenih egzorcista i, u nekim slučajevima, „na savjete ljudi koji su stručnjaci u medicini i psihijatriji.“
„Ovaj stav nije samo obmanjujući, već izlaže ljude nepotrebnim rizicima, ignorirajući ponekad odlučujući doprinos modernih medicinskih i psiholoških disciplina.“
7. Neodgovorni i štetni iskazi
Udruženje poziva ljude da ne padnu u „nervoznu želju da po svaku cijenu identificiraju izvanredno demonsko djelovanje kao operativni uzrok [nečije] patnje,“ osobito bez prethodnog ozbiljnog razlučivanja.
8. Što se tiče vještičarenja
U svom članku, udruženje napominje da, iako je praksa vještičarenja postala raširena, ne treba pasti u „strahovit stav“ da je ono izvor svih zala i nesreća koje mogu snaći osobu.
Egzorcisti ističu da „zdrav razum i iskustvo također podučavaju da kada je zlo stvarno moglo biti prouzročeno vještičarenjem, fokusiranje na njegovu identifikaciju“ i uvjeravanje ljudi da su žrtve beskorisno je i irelevantno za njihovo oslobođenje, kao i štetno, jer mogu početi iskazivati „osjećaje mržnje“ prema pretpostavljenim autorima kletve.
Naprotiv, važno je usmjeriti pažnju osobe „na lijekove milosti koje nudi Crkva i na kršćanski put koji treba slijediti,“ podučavajući sigurnost da „Bog ne napušta svoje stvorenje koje prolazi kroz kušnju, nego na neki način pati s njim i istovremeno ga podupire i tješi svojom milošću.“
Također, treba učiti „uvjerenje da sva patnja, uzrokovana bilo kojim zlom koje nas može snaći u životu, ako je prihvaćena s ljubavlju i ponuđena Bogu, pretvara zlo u dobro.“
9. Liječenje kroz generacije (liječenje obiteljskog stabla)
Udruženje također upozorava na pogrešku takozvanog „liječenja kroz generacije“ i žali što „neki svećenici, pa čak i neki egzorcisti,“ provode ovu praksu „kao ‘sine qua non’ (apsolutno nužnu) uvjet, bez kojeg nema iscjeljenja ili oslobođenja, ne shvaćajući štetu koju nanose svojoj vjeri i vjeri drugih, kao i posljedice koje ovi mogu pretrpjeti na egzistencijalnoj razini.“
„Nekoliko lokalnih ordinarija i biskupskih konferencija već je interveniralo u ovom području, iznoseći doktrinarne razloge koji pokazuju kako ova praksa nema biblijskih i teoloških temelja.“ Udruženje kao primjer navodi nedavnu doktrinalnu napomenu na temu Španjolske biskupske konferencije.
Egzorcisti svijeta objavili upozorenje: Evo što se događa u zadnjoj noći ovog mjeseca
Otjerivanje straha
Osim gore navedenih praksi, članak udruženja također podsjeća čitatelje da su egzorcisti pozvani pustiti da Kristov mir nastani u njima, odbacujući sve oblike straha, jer „bez obzira na razlog koji ga izaziva, kada se njeguje, vodi do slabljenja vjere i gubitka povjerenja u Boga.“
Đavao koristi strah „da bi čovjeka srozao na ropstvo“; stoga svećenik koji se boji đavla „u izvršavanju svoje službe ili u svakodnevnom životu ne bi mogao vršiti službu egzorcizma, a da se ne izloži ozbiljnim opasnostima za svoj duhovni život, osobito ako je umjesto da gaji povjerenje i potpuno predanje u milosrdne Božje ruke, pokušavao nositi se s njim pomoću više ili manje sujevjernih praksi.“
„U Bibliji, Božji poziv da se ne bojiš odzvanja barem 365 puta,“ napominje udruženje.
Nešto se događa, neviđeno raste demonska aktivnost: Egzorcisti izdali upute
Egzorcizam je iskustvo Boga i radosti
Članak ističe da su neki filmovi doprinijeli stvaranju „tamne, uznemirujuće i zastrašujuće slike sakramenta egzorcizma“ kao i poticanju „morbidne znatiželje prema nadnaravnom.“
Međutim, udruženje osigurava da iskustvo pokazuje da je ovo služenje „prožeto dubokom radošću,“ jer su njegovi članovi svjedoci „moćnog djelovanja uskrslog Krista“ i posredovanja Bezgrešne Djevice, svetaca i blaženika, i anđela koji su „vjerni sluge Najvišega.“
„Glavni zadatak svakog egzorcista stoga će biti davati mir i nadu, izbjegavajući bilo koji ponašanje koje izaziva zbunjenost i potiče strah, slijedeći poziv apostola Pavla: ‘Budite mojim sljedbenicima, kao što sam i ja Kristov,” napominje Međunarodno udruženje egzorcista.
Svećenik egzorcist upozorio na veliku zamku: ‘Biti dobar nije dovoljno’
