Slijede teška vremena za europske vladajuće elite
Europske vladajuće elite očito će opet nastojati preživjeti Trumpovu eru, kako je to bilo i tijekom njegovog prvog mandata. Ali globalne i europske geopolitičke okolnosti danas su potpuno drukčije, a drukčiji je i sam Trump – koji se čini i snažnijim i odlučnijim (a svakako iskusnijim), s dovoljno jakom potporom u SAD-u, čak i unutar elita, za ono što namjerava provesti u djelo
Njemački, sada zapravo samo tehnički kancelar Olaf Scholz s obzirom da je prošlog mjeseca njegovoj vladi u Bundestagu izglasano nepovjerenje, u televizijskom intervjuu ovog tjedna rekao je kako ne pristaje na novi paket pomoći Ukrajini od 3 milijarde dolara.
Istodobno, prije nekoliko dana njemački ministar obrane Boris Pistorius boravio je u Kijevu i Zelenskom i ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom donio novi, ali prilično skroman paket vojne pomoći u kojemu je bilo vidljivo da nema novih tenkova Leopard, nema novih sredstava protuzračne obrane poput IRIS-T ili pak američkih Patriota – dakle, onoga što ukrajinskoj vojsci zapravo najviše i treba. Štoviše, Berlin je odlučio svoje nove Patriote radije razmjestiti u Poljskoj, nedaleko od granice s Ukrajinom, za zaštitu tamošnjeg najvećeg huba za isporuke zapadnog oružja Kijevu uopće.
To je posve suprotno sve nepopularnijem britanskom premijeru Keiru Starmeru koji je jučer u Kijevu sa Zelenskim potpisuje sporazum o „100-godišnjem partnerstvu“ iako se ne zna što će s Ukrajinom biti i za godinu dana.
Tjedna analiza Zorana Metera: Oskvrnuli su nam Božić i iščupali duše, a ratove prikazuju svetima
Užarena predizborna kampanja
Jasno je kako su ovakvi potezi Olafa Scholza između ostalog motivirani i jačanjem raspoloženja u njemačkoj javnosti prema mirnom odnosno diplomatskom rješenju ukrajinskog rata koje je sada većinsko mišljenje, što su pokazale nedavne ankete YouGova iz prosinca prošle godine– ali i zbog sve težeg gospodarskog stanja u zemlji što također pokazuju statistički podaci. Njemačka je, naime, već drugu godinu zaredom u recesiji – 2023. i 2024. a ne puno bolje prognoze ne predviđaju se ni za 2025. godinu u koju smo upravo ušli.
Ne manje važni, kada je riječ o Scholzovim motivima, su i prijevremeni izbori u Njemačkoj koji se održavaju 23. veljače („simbolično“ – na ruski Dan Crvene armije, a samo još više „simbolički“ bilo bi da su raspisani na ruski Dan pobjede 9. svibnja, kada je Crvena armija detronizirala Adolfa Hitlera s vlasti u Berlinu).
Predizborna kampanja je zahuktala i postala užarena pa zato Scholz očito kalkulira i ne želi dodatno iritirati Nijemce isporukama nove velike vojne pomoći Ukrajini (uzgred, Njemačka je nakon SAD-a najveći opskrbljivač Ukrajine oružjem i vojnom opremom), a još manje joj želi dodijeliti novi paket financijske pomoći od 3 milijarde eura u uvjetima sve težeg ekonomskog i socijalnog stanja u zemlji. On sad taj paket uvjetuje samo prethodnim zaduživanjem što smatra lošom opcijom u sadašnjim uvjetima u Njemačkoj.
Meter o velikim pomacima na azijskoj ‘šahovskoj ploči’ u režiji SAD-a i Rusije, uz pomoć Armenije i Irana
Baerbock bi do mira u Europi kroz nastavak rata u Ukrajini
Međutim, za to se zalaže Annalena Baerbock, ministrica vanjskih poslova u njegovoj vladi iz stranke Zelenih kojoj baš ne cvjetaju ruže (na četvrtom je mjestu, uz potporu od svega 14%), ali i niz drugih političara širom spektra njemačkih političkih stranaka.
Kako u petak, 17. siječnja, navodi medij POLITICO, Baerbock je kritizirala vlastitu vladu zbog neodlučnosti u pogledu pomoći Ukrajini, signalizirajući duboke podjele unutar privremene vlade i rastuće neslaganje među glavnim političkim strankama usred užarene izborne kampanje.
“Njemačka se u cjelini trenutačno ne smatra pokretačkom snagom za mirovnu politiku u Europi, i iskreno to me boli,” izjavila je Baerbock. “Čak i sada, tijekom predizborne kampanje, neki prioriteti daju se nacionalnoj perspektivi — ili kako brzo dobiti nekoliko glasova na parlamentarnim izborima — umjesto preuzimanja stvarne odgovornosti za osiguranje europskog mira i slobode.”
Baerbockina frustracija dolazi u trenutku kada je njemački kancelar Olaf Scholz iz Socijaldemokratske stranke (SPD) izazvao intenzivnu domaću raspravu zahtijevajući da nova pomoć Ukrajini ovisi o labavljenju ustavnih fiskalnih ograničenja zemlje.
Meter o Bidenovoj pripremi terena za Trumpovu agresivnu vanjsku politiku prema suparnicima
Paradoks: šefovi diplomacije ratoborniji od ministara obrane
Ovdje bih dodao kako je očito da postoji konceptualno različit pristup rješenju ukrajinskog rata između Annalene Baerbock i Olafa Scholza (iako se on formalno ne iskazuje, itekako se može osjetiti kroz njihove izjave). Baerbock preferira maksimalno naoružavanje Ukrajine (uključujući i njemačkim dalekometnim raketama Taurus) usmjereno na nanošenje strateškog poraza Rusiji što je koncept kojeg je pokrenula odlazeća Bidenova administracija nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
Scholz ima posve drugi pristup, što potvrđuje i njegov ne tako davni, neočekivani telefonski poziv ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu – prvi nakon početka ruske invazije, koji je izazvao oštre kritike na njemačkoj političkoj sceni ali i od strane pojedinih europskih – najviše Ujedinjenog Kraljevstva.
Baerbock, kako se može iščitati iz njene gore navedene izjave za Politico, očito smatra kako su upravo isporuke oružja i novca Ukrajini zalog za „osiguranje europskog mira i slobode“, iako bi bilo logično da se barem ministri vanjskih poslova zauzimaju za uspostavu dijaloga i pronalazak mirnog rješenja ovog rata za kojeg se zna da ga je nemoguće završiti vojnim sredstvima odnosno pobjedom na bojnom polju. Pa kada se to već zna, nevjerojatno izgleda činjenica da se ne samo Baerbock, već nijedan drugi šef diplomacije na zapadu danas ne zalaže za ono što im treba biti i primarna dužnost – pronalazak putova za uspostavu dijaloga – već se u pravilu ponašaju gotovo kao ministri obrane ili rata – ratoborno i agresivno, neovisno što njihove zemlje u ratu s Rusijom ne sudjeluju (barem ne formalno) pa bi retorika šefova diplomacija ipak trebala biti barem za nijansu mekša odnosno usmjerenija traženju mira nego rata.
Najgluplje je u svemu ovome mir u Europi tražiti nastavkom rata u Ukrajini i inzistiranjem na njenoj vojnoj pobjedi nad nuklearnom supersilom za koju više i sami Ukrajinci ne vjeruju da je moguća, već nastoje spasiti ono što spasiti još mogu.
Pritom su sve oči i Ukrajinaca i europljana uperene u Washington i inauguraciju novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa koja se održava već za tri dana.
Zuckerberg popustio pred Trumpom: Facebook u SAD-u ukida provjeru činjenica
Trump „zaboravio“ na šepavu europsku elitu
A on na inauguraciju nije pozvao „šepavu“ europsku vladajuću političku elitu, što je uvijek bilo uobičajeno jer je riječ o saveznicima, već francusku desno orijentiranu političarku Marine Le Pen (oko toga postoje različite informacije u smislu je li joj ili nije uručen poziv), ali zato je sigurno pozvao britanskog Nigela Faragea, kao i predstavnicu Alternative za Njemačku (AdF) i mnogih drugih krajnje desno orijentiranih političara u EU-u poput Francuza Érica Zemmoura, Santiaga Abascala, čelnika španjolske krajnje desne stranke Vox, Portugalaca André Ventura, čelnika desničarske populističke stranke Chega. Osim toga, među najvećim uzvanicima sjedit će još i američki milijarderi Elon Musk (koji dobiva ulogu “republikanskog Sorosa”), Jeff Bezos, Mark Zuckerberg (koji se nedavno pokorio Trumpu), ali i francuski milijarder i tehnološki poduzetnik Xavier Niel.
Poziv nije uručen predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, a navodno ni francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, Olafu Scholzu i td., i td.
Trumpova nepredvidljivost: ‘Teorija ludila’ i Jalta 2 s Rusijom i Kinom
Slijede zanimljiva vremena u kojima će europske vladajuće elite očito opet nastojati preživjeti Trumpovu eru, kako je to bilo i tijekom njegovog prvog mandata. Ali globalne i europske geopolitičke okolnosti danas su potpuno drukčije, a drukčiji je i sam Trump – koji se, iako i dalje nepredvidljiv, čini i snažnijim i odlučnijim (a svakako iskusnijim), s dovoljno jakom potporom u SAD-u, čak i unutar elita, za ono što namjerava provesti u djelo.
