I dalje je dolazio na Old Trafford kad god je mogao u svojim poznim godinama. S ovratnicima na kabanici navučenim do ušiju. Gotovo kao da nije želio da itko zna da je to on.
Ali uvijek se moglo reći da je to Denis. Kosa je još uvijek bila prepoznatljiva u svojoj svijetlosti. Sjaj u očima još uvijek jak. Da, uvijek si znao kad je Denis u zgradi. Nogometaš i čovjek koji je instinktivno privlačio ljude k sebi s istom lakoćom s kojom je nekoć ostavljao protivnike na miru.
Denis Law – koji je u petak preminuo u dobi od 84 godine – bio je najprirodniji nogometaš, strijelac koji je očajnički naporno radio na čemu je, kako su svjedočili oni koji su ga poznavali, uvijek dolazilo užasno lako. Bio je plakat za sportsku slavu, filmska zvijezda, nogometaš odjeven u crveno Manchester Uniteda.
Bilo je naravno i drugih klubova. Manchester City – prilično slavan – i također Torino i Huddersfield, gdje je počeo. Rođen u Aberdeenu, također je igrao 55 puta za svoju voljenu Škotsku i nikada nije izgubio niti jedan potez te prekrasne, razigrane nacionalne pjesme.
Ali on će zauvijek biti povezan s Unitedom. Proveo je jedanaest godina na Old Traffordu između 1962. i 1973. i igrao 404 puta, u prosjeku znatno više od gola svaki drugi nastup.
Osvojio je Ballon D’Or 1964., a njegovih 46 Unitedovih golova te sezone ostaje klupski rekord. Godine 1968. osvojio je Europski kup, a njegov broj od 237 Unitedovih golova bolji su samo od Sir Bobbyja Charltona i Waynea Rooneya.
Denis Law je preminuo u 84. godini, potvrdili su u petak njegova obitelj i Man United
Law bi također zabio 30 puta za Škotsku – zajednički nacionalni rekord – u samo 55 nastupa
Osvojio je Ballon d’Or 1964. i do danas je jedini Škot kojem je to pošlo za rukom
Ako se igra čini jednostavnijom kad je on igrao, onda je Law bio savršeni prodavač za to vrijeme. Bez muke urban i šarmantan, bez muke ugodan u vlastitoj koži i, što je najvažnije od svega, bez muke učinkovit s loptom u nogama.
Rijetko je bilo nešto detaljnije o stvarima koje je radio na nogometnom terenu. Posjedovao je ekonomičnost kretanja i sposobnost jednostavnog postizanja golova. Ditto njegovo slavlje. Obično jedna podignuta ruka, a ako je jako uzbuđen, možda dvije.
Law nikada nije zaboravio da je jedan od njegovih najneortodoksnijih golova bio onaj koji zapravo nikada nije želio zabiti, pa čak ni nakon što je vrijeme otupilo sjećanje, nikada nije uzeo ni mrvicu zadovoljstva u tome.
Njegov udarac u City plavom protiv Uniteda posljednjeg dana sezone 1974. donio mu je pogodak za koji ljudi vole reći da je njegov stari klub spustio iz prve lige. Istina je da nije. Ostali rezultati tog dana bi United izbacili iz lige bez obzira.
Ipak, pitanja o tome pratila su Lawa zauvijek. Činilo se da nikada nije dao intervju a da se o tome nije spomenulo, a kad bi to bilo, uvijek bi malo zatajio, šalio se ili se pretvarao da se ne sjeća. Bio je to njegov način da pređe temu. Za njega je to bio samo gol, samo jedan od mnogih koje je postigao otkako je prvi put debitirao za Huddersfield kao 16-godišnjak s problemom oka na Badnjak 1956.
Law nije bio visok čovjek, mršav i nježan na pogled. Kad je prešao u Huddersfield, neki su ga smatrali previtkim. ‘Čudak, slab i slab’, rekao je njegov prvi menadžer Andy Beattie.
Ali onda su neki ljudi to rekli i za Georgea Besta, a sada obojica stoje zajedno s Charltonom, zauvijek izliveni u bronci na prednjem terenu Old Trafforda.
Kip Presvetog Trojstva Uniteda. Hat-trick sportskog genija. Podsjetnik – čak i u ovim mračnim danima Glazerovih dugova i sportske neizvjesnosti – na ono što bi zauvijek trebalo biti biti nogometaš Manchester Uniteda.
Njegov je gol zapečatio pobjedu od 1-0 nad svojom starom momčadi 27. travnja 1974., na dan kada je Man United ispao iz lige
Lawov završetak donio je Cityju pobjedu od 1-0 nad Unitedom – ali rezultati drugdje nisu išli na ruku
Poput Georgea Besta, Law nije bio visok čovjek, bio je niskog rasta i nježan na pogled
Sir Matt Busby htio je Lawa u Unitedu gotovo odmah, ali Huddersfield nije htio prodati. Kasnije ga je Bill Shankly želio u Liverpoolu. Ali kada je otišao, otišao je u City, gotovo četiri godine kasnije, za britansku rekordnu naknadu od 50.000 funti.
Ambicija i srž odlučnosti da bude bolji koji su ga već odveli iz stambenih zgrada u Aberdeenu – Law je bio jedno od sedmero djece – do vrhunske razine engleskog nogometa kada je imao jedva 20 godina trebali su ga odvesti u Italiju. Ostao je u Torinu samo jednu nesretnu sezonu, a onda se vratio u Manchester i spoj s Unitedom koji je možda kasnio.
Mnogo se toga promijenilo za Lawa do tada, ali neke su stvari ostale nepokolebljivo iste i on se odmah vratio k istoj gazdarici koja ga je primila dok je igrao za City.
Lawu su godine provedene na Old Traffordu donijele sve njegove glavne počasti. Ispostavilo se da je to bilo njegovo vrijeme. Pridruživši se klubu koji se još uvijek liječi nakon katastrofe u Münchenu četiri godine ranije, Law je osvojio dva naslova prvaka Division One, FA kup i, naravno, taj Europski kup dok je Busbyjev preporođeni United završio svoj oprosni krug života na Wembleyu protiv Benfice. Nažalost, ozljeda koljena spriječila ga je u finalu.
Busbyjevom timu United nije nedostajalo glamura. Najbolji je bio njegov showbusiness, Charlton njegov otkucaj srca, njegova divlja duša i njegova melankolična veza s tragičnom prošlošću. Law je bio učinkovit koliko i bilo koji igrač, sposoban je ići naprijed s obje noge i posjedujući spušteno rame koje bi obrambeni igrači očekivali, a ipak se predao njegovoj spretnosti. Zakon je bio poput dima, poput pramena. Nemoguće ga je držati, uhvatiti ili obuzdati.
Suigrači su ga voljeli ne samo zbog njegovih golova, već i zbog njegove hrabrosti i poštovanja. Jednostavan čovjek jednostavno blagoslovljen izvanrednim vještinama.
Njegov drugi boravak u Cityju bio je zapažen samo po tom (KURZIV MOLIM) golu i otišao je u mirovinu s 34 godine kada je postalo jasno da će prvotimski nogomet na Maine Roadu biti rijetkost.
Nije iznenađenje za one koji su prepoznali njegovu sposobnost da razgovara i razoruža ljude, Law se pokazao prirodno vještim pred TV kamerama i bio je redoviti analitičar za Granadu, sjeverozapadnu regionalnu podružnicu ITV-a. Pokazalo se da, nakon godina tako dobrog igranja nogometa, može pričati i o tome.
Čuveno Sveto trojstvo Man Uniteda Sir Bobbyja Charltona, Lawa i Georgea Besta na Old Traffordu
Lawu je dodijeljena CBE nagrada za Novu godinu 2016. za zasluge u nogometu i dobrotvorne svrhe
Škot je treći Unitedov strijelac svih vremena iza Waynea Rooneya i Charltona
Nastanjen u blizini Manchestera, Law nikada nije otišao. Njegova kći Diana, jedno od petero djece, godinama je radila kao Unitedov predstavnik za tisak i ostaje jedna od osoba od povjerenja Sir Alexa Fergusona. Ferguson do danas naziva Law Snr: ‘Moj heroj’.
Nakon što je 2003. godine otkrio da ima rak prostate, Law je bio podvrgnut operaciji i oporavio se kako bi postao predani dizač svijesti. Kad je Best 2005. godine podlegao naporima ovisnosti, Law je bio uz njegov krevet i nakon toga nosio njegov lijes.
Nedavno je otkriveno da je Law, kad je zašao u svoje 80-e, patio od Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije.
Razmišljanje o tako smanjenom Zakonu bilo je bolno jednostavno zato što je bio u suprotnosti sa živošću koje pamtimo. Law nije bio samo veličanstveni nogometaš, već i magnetska i neraskidiva veza s onim što bi Manchester United uvijek trebao biti.
Slava, glamur i ciljevi, ali s tračkom poštenja i poniznosti koja prolazi kroz sredinu. Ne razmišljajte o Unitedu kakav je postao. Mislite o njima kao o onome što su nekad bili. Dennis Law je utjelovio sve to. Danas – sada kada su sve tri preminule – više smo nego ikad zahvalni na tom prekrasnom kipu. U danima i tjednima koji dolaze, bit će to pravi prizor.