Doista vam se ne čini – Facebook je krcat umjetno generiranog niskokvalitetnog sadržaja, X su preplavili toksični “slobodni mislioci” koji oko sebe vide jedino zavjere, a Googleova tražilica nam govori kako bismo trebali jesti kamenje. Ukratko, sve nam se više i više čini da se internet pokvario. A nedavno je počela kružiti i teorija koja to sve objašnjava, a koja se zove enshittification (narodski posranjivanje ili kvarenje robe).
Za izraz je zaslužan autor, novinar i aktivist Cory Doctorow i on prema rječnicima znači “postupno pogoršanje usluge ili proizvoda uzrokovano smanjenjem kvalitete pružene usluge, posebice kod internetskih platformi, a sve kao posljedica težnje za profitom”. Opet narodski, pretvaranje svega u ***no.
Doctorow je naveo nekoliko koraka enšitifikacije i prema njemu internetske platforme su prvo korisne korisnicima, nakon čega počnu zloupotrebljavati korisnike kako bi poboljšali stvari za poslovne korisnike te naposljetku počnu iskorištavati poslovne korisnike kako bi svu vrijednost pribavili za sebe. Zatim tu je i posljednji korak, a to je da onda platforme umiru ili se gase.
Drugim riječima, nakon predstavljanja, proizvodi su kvalitetni jer tvrtke trebaju privući što je više moguće korisnika kako bi si osigurale velik broj potrošača. Kad svi koriste njihove proizvode, tvrtka se usredotoči na stvaranje vrijednosti za sebe i svoje poslovne partnere te počne dizati profitnu maržu, a istodobno kvaliteta samog proizvoda počne opadati. S vremenom to izvlačenje profita dosegne vrhunac i cijela stvar jednostavno prestane postojati.
Kad malo razmislite o cjelokupnom procesu, postane vam jasnije da se enšitifikacija odvija svuda oko nas, ne samo na internetu već i cijelom gospodarstvu, uslugama u koje se ulaže privatni novac (veterinarske ordinacije, domovi za starije i brojne druge gospodarske grane) ili u proizvodima koje preprodaju goleme korporacije.
Prema tvorcu teorije o enšitifikaciji, sam proces je, zapravo, ono što se događa kad imate moć na koju ne snosite nikakve posljedice. Za primjer je naveo Zakon o autorskim pravima u digitalnom tisućljeću koji svaki pokušaj kršenja digitalnih autorskih prava čini protupravnim.
Primjerice, ako platforma Audible (u vlasništvu Amazona) proda audioknjigu, autor te audioknjige mora biti autorskim pravima vezan uz samu platformu i to zauvijek, odnosno, ne možete izuzeti autorska prava sa svojih djela, odjaviti se s platforme i uzeti knjigu sa sobom.
A kad biste uklonili ograničenja pristupanja datotekama sustava (takozvani jailbreak), počinili biste krivično djelo zbog kojega biste mogli završiti u zatvoru na pet godina i morali platiti kaznu od pola milijuna dolara. Jednostavnije rečeno, premda prava na djelo ima autor, Amazon, to jest posrednik koji je prodao nečije djelo, polaže više autorskih prava na djelo od samog tvorca.
Trenutačno Doctorow vidi Metu kao savršeni primjer korporacije koja prolazi kroz sve korake enšitifikacije. Naime, Facebook u nekom trenu kontaktira izdavače i od njih traži da otvore Facebook stranicu i objavljuju postove, a Facebook ih preporučuje drugima korisnicima, odnosno, korisnicima ćemo prikazati stvari koje nas nisu tražili kako bi im oduzeli malo vrijednosti i prebacili je na izdavače.
Isto je posrijedi i s oglašivačima jer im Facebook nudi podatke o praćenju za bolje ciljanje oglašivačkih skupina, ali također ulaže velike svote u sprječavanje prevara putem oglasa i u usluge za oglašivače. I kad sve to sagledate kao proizvodni lanac, svi ovise jedni o drugima i ne mogu se iščeprkati iz tog začaranog kruga unatoč usluzi koja je lošija i lošija iz dana u dan.
Naravno, nije Facebook samo jedini primjer enšitifikacije već je, prema Doctorowu, mnogo takvih primjera koji monopoliziraju tržište i to ne samo isključivo iz niše tehnoloških tvrtki.
