Ovdje možemo podsjetiti i na dobro poznatu narodnu mudrost koja kaže – što se da, to se više ne vraća! Međutim, je li to baš tako i nije li ovo možda ipak prije klasična igra „mačke i miša“, u kojoj mačka u pravilu pobjeđuje, dok miš izvlači deblji kraj
Pretvara li se, krajem prošle godine započeta priča o američkom preuzimanju Panamskog kanala, što je najavio novi predsjednik SAD-a Donald Trump, u svojevrsnu sapunicu, ili uistinu u tom smislu slijede konkretni američki potezi koje nova administracija u Washingtonu opravdava geopolitičkim razlozima odnosno američkim nacionalnim interesima i sigurnošću?
Nekako se ipak stječe dojam da je Trump ovoga puta krajnje ozbiljan, slično kao i u aktualnim najavama oko preuzimanja Grenlanda (makar i kroz stjecanje njegove neovisnosti od Danske na predstojećem referendumu u travnju, a što je prilično izvjesno). Ovo posljednje je Trump pokrenuo još tijekom svog prvog mandata, ali prilično neuvjerljivo, pa i oprezno – gotovo kao bacanje mamca da se vidi reakcija međunarodne zajednice i onih na koje se to neposredno odnosi.
Nedvojbeno je kako iza danas definitivno ozbiljnijeg i odlučnijeg Trumpa, za razliku od prvog mandata, sada čvrsto stoji krug njegovih ključnih suradnika, i da je svima njima, kao istomišljenicima – jedna od glavnih zadaća uspostaviti stvarni američki nadzor nad svim strateškim prometnim točkama. Dakle, ne više onaj kojeg SAD provodi “mekom silom” kroz utjecaj ili kontrolu nadležnih međunarodnih organizacija, već kroz stvarni – fizički nadzor.
S druge strane jasno je također da se i Panama ne namjerava tek tako lako predati, jer joj Panamski kanal predstavlja golemi izvor financijskih prihoda. Međutim, ona nema baš nikakve vlastite – ni vojne ni političke snage za oduprijeti se najavljenim Trumpovim planovima, i svoju šansu vidi isključivo u međunarodnom pravu odnosno instituciji Ujedinjenih naroda.
Ali međunarodno pravo posljednjih godina se više nego ikad ranije od strane ključnih globalnih igrača – prije svega upravo SAD-a, tumači na način da se od njega uzima ono što i kada ti to odgovara, a odbacuje ono suprotno – kada ti nije u interesu. Osim toga, poznat je stav Washingtona još od ranije kako nije zadovoljan UN-om u sadašnjem obliku, prije svega u odnosu na broj članica Vijeća sigurnosti – zbog čega zahtjeva nužne reforme (zahtijevaju ih i ostale ključne velesile ali se ne mogu usuglasiti koje bi to nove važne države trebale ući u njegov sastav).
Zbog te realne paralize rada VS kada je riječ o suočavanju s ključnim globalnim krizama i modelima njihovog rješenja, SAD već dugi niz godina koristi sintagmu koju nameće svim ostalim državama – “poštivanje pravila” – dakle, više ne izričito međunarodnog prava, što je isto važan dio američke globalne geopolitičke igre odnosno nastupa.
Kako otežani prolaz kroz Suez i Panamski kanal utječu na transport LNG-a
Panama traži zaštitu UN-a
Evo i najboljeg primjera da Panama i nema drugih načina nego se osloniti na UN, koji je, pak, kao što je gore rečeno – sve nemoćniji u nametanju međunarodnog zakona velikim silama.
Tako je Panama upravo upozorila Ujedinjene narode – u pismu u koje je Reuters imao uvid u utorak – na izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa tijekom njegovog inauguracijskog govora, kada je obećao da će Sjedinjene Države vratiti Panamski kanal.
Veleposlanik Paname u UN-u Eloy Alfaro de Alba naglasio je da će se prema temeljnoj Povelji UN-a zemlje “u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države”.
Pismo je upućeno glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu i proslijeđeno 15-članom Vijeću sigurnosti. Panama je članica Vijeća, koje je zaduženo za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, za 2025-26.
Udvostručivši svoju prijetnju prije inauguracije da će ponovno uspostaviti američku kontrolu nad kanalom, Trump je u ponedjeljak optužio Panamu da je prekršila obećanja koja je dala za konačni prijenos strateškog plovnog puta 1999. i da je prepustila svoje operacije Kini – tvrdi da je panamska vlada je oštro demantirao. “Nismo ga dali Kini. Dali smo ga Panami i uzimamo ga natrag”, rekao je Trump samo nekoliko minuta nakon što je položio prisegu za drugi četverogodišnji mandat.
Alfaro de Alba podijelio je mišljenje panamskog predsjednika Josea Raula Mulina o odbijanju Trumpovih izjava. “Dijalog je uvijek način da se razjasne spomenute točke bez potkopavanja našeg prava, potpunog suvereniteta i vlasništva nad našim kanalom”, rekao je Mulino.
Sjedinjene Države većinom su izgradile kanal i desetljećima upravljale teritorijem koji okružuje prolaz. Ali Sjedinjene Države i Panama potpisale su nekoliko sporazuma 1977. koji su otvorili put povratku kanala pod punu panamsku kontrolu. Sjedinjene Države su ga predale 1999. nakon prijelaznog razdoblja zajedničke uprave.
Nastavlja se saga: Trump odbija isključenje vojne sile za zauzimanje Grenlanda i Panamskog kanala
Igra mačke i miša
Ovdje, za sam kraj (radi stjecanja dojma o veličini suprotstavljenih strana), možemo podsjetiti i na dobro poznatu narodnu mudrost koja kaže – što se da, to se više ne vraća! Međutim, je li to baš tako i nije li ovo možda ipak prije klasična igra „mačke i miša“, u kojoj mačka u pravilu pobjeđuje, dok miš izvlači deblji kraj?
Jasno je, naravno, tko je u predmetnoj priči miš a tko mačka. Možda bolje – tko je slon koji ruši sve pred sobom, a tko je soba s vrijednim kristalnim posuđem kojoj se slon opasno približava.
Američka invazija Paname: ‘Panama – američki Tiananmen’ (2)
