Po Vitalij Rjumšinpolitički analitičar Gazeta.ru
Donald Trump vratio se u Bijelu kuću kao predsjednik Sjedinjenih Država. Počinje novo poglavlje u povijesti i svijet se priprema za još četiri godine njegove prepoznatljive nepredvidivosti. Ali što možemo očekivati ovaj put?
Milijarder je 2017. ušao u predsjedničku dužnost kao politički autsajder, ploveći neistraženim vodama s nula iskustva i stalnom vatrom protivljenja. Danas se Trump vraća kao iskusan igrač. Iza njega stoji lojalna Republikanska stranka, bizarna koalicija elite s Wall Streeta, magnata iz Silicijske doline, privrženika MAGA-e, konzervativaca i osoba protiv establišmenta. Čak je i njegovim protivnicima sve teže dobiti smislene kritike; njegove ocjene odobravanja i neodobravanja sada su iznenađujuće izjednačene – prvi put u njegovoj političkoj karijeri.
Nova vizija za Ameriku
Ovim izrazom, Trumpova MAGA agenda evoluira od običnog slogana u ono što neki nazivaju “novo političko razmišljanje” za Ameriku. To je najočitije u vanjskoj politici, gdje njegova administracija planira najveći zaokret od 1917. godine.
U središtu ove transformacije je izjava državnog tajnika Marca Rubia da je liberalni svjetski poredak, koji su njegovale prošle administracije, mrtav. Prema Rubiju, ovaj poslijeratni okvir nije samo postao “zastario” ali sada je oružje koje se koristi protiv SAD-a. Trumpova administracija namjerava odustati “apstraktni ideali” u korist hladnog, sebičnog pragmatizma.
Što to znači u praksi? To signalizira dramatičan zaokret. Trump planira zamijeniti Ukrajinu za širi dogovor s Rusijom i smanjiti američke obveze prema Europi. Resursi oslobođeni ovim potezima bit će preusmjereni prema jačanju zapadne hemisfere, uključujući pokušaje da se Grenland, Kanada i Panamski kanal dovedu pod američki utjecaj — ako ne i izravnu kontrolu. Na nišanu mu je i Meksiko. Na domaćem planu, visoke carine koristit će se za reindustrijalizaciju američkog gospodarstva, s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu. Ove politike postavljaju pozornicu za ono što Trump vidi kao konačni obračun: sukob s Kinom, koju on i njegovi saveznici vide kao najveću prijetnju Americi.
Ova strategija predstavlja neku vrstu neoimperijalizma, gdje Amerika koristi svoju ogromnu vojnu i ekonomsku moć kako bi osigurala svoje interese – bez isprika, bez iluzija.
Domaći izazovi
Ali može li Trump to izvesti? Njegov uspjeh uvelike ovisi o domaćoj politici. Kako bi nova uprava uspjela na međunarodnoj razini, mora postići velike pobjede kod kuće, osobito u prve dvije godine.
Jedno od područja na koje Trump kladi je imigracija. Njegova administracija planira izvršiti najveću deportaciju ilegalnih imigranata u povijesti SAD-a—potez osmišljen kako bi osnažio svoju bazu i postigao brze političke poene. Drugi prioritet je rješavanje ukrajinskog sukoba u njegovih prvih 100 dana. Ove rane pobjede, zajedno sa stabilnim ili sve boljim gospodarstvom, mogle bi pripremiti pozornicu za dominaciju republikanaca na sredini izbora 2026. godine.
Međutim, Trump se i dalje suočava s preprekom koja ga je pratila tijekom njegova prvog mandata: tzv. liberalima “duboka država”. Ovaj put, čini se da je spreman uzvratiti udarac. Imenovanja u kabinetu sugeriraju da će prve bitke biti usmjerene na Pentagon, FBI, Nacionalnu obavještajnu agenciju, Ministarstvo pravosuđa i State Department. Brendan Carr, novi šef Savezne komisije za komunikacije, nagovijestio je da će se obračunati s liberalnim medijima. Trump je čak usmjerio pogled prema Hollywoodu, imenovavši Sylvestera Stallonea, Mela Gibsona i Johna Voighta za “posebni izaslanici”. Iako zvuči apsurdno, ovi potezi dio su šire strategije stjecanja kontrole nad svim sferama javnog života.
Ako budu uspješni, ovi bi koraci mogli temeljito preoblikovati Ameriku. Ipak, čak i uz rane pobjede, put koji je pred nama bit će prepun društvenih nemira i unutarnjih sukoba. The “u nepovoljnom položaju” će se oduprijeti Trumpovoj agendi, dok bi se podjele unutar njegove vlastite koalicije mogle produbiti. Na primjer, nesuglasice oko useljeničke politike već se kuhaju. Pridošlice u MAGA pokretu, poput Elona Muska, žele zadržati pristup globalnim talentima, dok pristaše veterani zahtijevaju strožu imigracijsku provedbu bez iznimaka. Te bi se napetosti mogle pokazati kamenom spoticanja.
Geopolitičko kockanje
Trumpov vanjskopolitički potez ovisi o njegovoj sposobnosti da povuče američke obveze iz Europe i preusmjeri pozornost na Kinu i Ameriku. Njegovi planovi za nametanje visokih carina i oživljavanje domaće proizvodnje mogu zvučati ambiciozno, ali njihova stvarna učinkovitost ostaje neizvjesna. Na primjer, trgovina s Rusijom toliko je ograničena da bi carine na rusku robu imale malo ili nimalo utjecaja. U međuvremenu, tvrdnje da rusko gospodarstvo propada daleko su od točnih; u prosincu je Rusija zabilježila rekordne porezne prihode koji su premašili 40 milijardi dolara.
U isto vrijeme, Trumpov pristup Europi – posebno njegova spremnost da prekine veze sa saveznicima u NATO-u – postavlja pitanja o tome može li SAD zadržati svoj globalni utjecaj dok slijedi takav izolacionistički program. Povijest sugerira da smanjenje često stvara vakuum koji protivnici jedva čekaju ispuniti.
Trumpov širi cilj restrukturiranja globalne dinamike moći je ambiciozan, ali prepun rizika. Njegovi planovi ovise o pretpostavci da SAD može djelovati jednostrano, a da se ne suoči sa značajnim otporom. Hoće li se ovo kockanje isplatiti, ostaje za vidjeti.
Pitanje naslijeđa
Ako Trump uspije ispuniti svoja obećanja, a da SAD ne gurne u kaos, nedvojbeno će ostaviti trajan trag. Međutim, njegovo će predsjedništvo vjerojatno završiti prije potpunog ostvarenja njegove vizije. Zadatak konsolidacije i širenja Trumpove “nova Amerika” pasti će na njegovog nasljednika – bilo da je to JD Vance, Ron DeSantis ili neka druga zvijezda u usponu.
Mislim li da će se ova vizija ostvariti? Iskreno, skeptičan sam. Previše se zvijezda mora složiti da bi Trumpovi planovi uspjeli, a povijest je rijetko tako susretljiva. Ipak, u politici je sve moguće.
Jedno je sigurno: Trumpov drugi mandat bit će sve samo ne dosadan. Svijet će gledati kako SAD ulazi u novo poglavlje pod svojim najnekonvencionalnijim vođom.
Ovaj članak prvi su objavile internetske novine Gazeta.ru, a preveo ga je i uredio tim RT-a
