Uvijek je zanimljivo popričati s poznatim hrvatskim trenerom Željkom Sopićem. Elokventan je, kaže što misli, na zamata priču u celofan, niti se skriva iza diplomatskih rečenica. Zato je sugovornik koji će rado biti viđen gost u medijima. Popričali smo u četvrtak sa Sopićem, željeli saznati kako je on vidio utakmicu Dinama na Emiratesu protiv Arsenala.
– Gledao sam utakmicu u društvu prijatelja. Prije nego je počelo, pitali su me “Sopa, kak’ ćemo danas?”. Gledao sam zadnjih pet utakmica Arsenala prije ovog okršaja s Dinamom. I znao sam prije utakmice da se na Emiratesu Dinamo ništa neće pitati – kazao nam je za uvod Sopić.
Ipak je želio nešto posebno apostrofirati…
– Međutim, bez obzira na to što je Arsenal mnogo kvalitetniji i što je pobjeda londonskog kluba očekivana i normalno stanje stvari, pitanje koje se nameće je koja je bila Dinamova ideja igre? Da pokušam to objasniti metaforički. Ako nas dvojica odlučimo navečer otići u pub, ideja je popiti deset piva i nacugati se. Druga je stvar je li to dobra ili loša ideja. Ali je – ideja. Startati bez brzih igrača na Emiratesu, bez Hoxhe, Pjace, Cordobe ili Mbukua, kako? Kako? Tko će eventualno pobjeći i zaprijetiti vratima Arsenala. Gdje je tu bila ideja?
Kazali smo Sopiću da je bilo i nekih trenutaka kad su Modri i dolazili do lopte, čak nešto i pokušavali napraviti prema naprijed.
– Ma vidi… To to je opet kao da se nas nekolicina skupi i ide igrati futsal protiv Futsal Dinama. Naravno da ne možemo do lopte, dečki se s nama poigravaju, ali dva-tri puta ipak dođemo do lopte, oni pogriješe, poklone nam loptu. I onda kažemo “vidi, i mi smo nešto odigrali”. Ma, da se krivo ne shvati, nisam protiv Fabija Cannavara, nisam ni protiv koga. Ali ako Dinamo ne može s vratarom razigrati i otvoriti igru preko Havertza ili Sterlinga, onda, brate mili, nije dobro. Makar, naravno, tko god da je bio trener Dinama na Emiratesu, dogodio bi se poraz.
Milan nije Arsenal. Pratio sam ih na posljednjim utakmicama, osciliraju. Mogu slabo igrati, gubiti, pa okrenuti sve na svoj mlin
Nastavio je:
– Govorio sam da nije bilo ideje. Ma, da je i bilo ideje, Dinamo bi izgubio od Arsenala. Ali moraš nešto probati odigrati i prema naprijed staviti brže igrače. Da se barem nečemu možeš nadati, bez obzira koliko ta nada bila tanka ili neostvariva. Da, od stotinu utakmica na Emiratesu, Dinamo bi vjerojatno izgubio devedeset i devet. To je realno. S tim da mi nije baš bilo jasno da je Mmaee čuvao za glavu višeg Gabriela kod prekida. Normalnijim se čini da su na njemu bili Torrente ili Kulenović. Zato je Dinamo i imao problema. Ne kažem da Havertz ne može visoko skočiti, ali Gabriel je najbolji skakač.
A može li se nešto na koncu ipak napraviti protiv Milana?
– Može se tu nešto napraviti. Milan nije Arsenal. Pratio sam ih na posljednjim utakmicama, osciliraju. Mogu slabo igrati, gubiti, pa okrenuti sve na svoj mlin. Mogli bi oni u Maksimiru biti možda nezainteresirani. Jer osigurali su prolaz, a nakon Dinama čeka ih ogled s Interom. Ali Dinamo protiv Milana mora igrati s bržim igračima, kao što je trebao protiv Arsenala. Tu bi ih mogli ugroziti, kao i iz prekida. Ne smije se dozvoliti Milanu tranzicija preko krilnih pozicija. Naravno, pitanje jest s kojim će se sastavom pojaviti u Maksimiru, jer, ponavljam, nakon Dinama ih čeka sudar s Interom. Modrima igra samo pobjeda tako da će se Cannavaro ipak morati postaviti ofenzivnije.
Dobro, pustimo sad Ligu prvaka. Kako će Dinamo izgledati u SHNL-u? U subotu je već na rasporedu Istra 1961.
– Dinamo u prvenstvu nema pravo na bilo kakav kiks. Ne mogu kazati da je utakmica s Puljanima presudna, jer do kraja prvenstva ima još mnogo kola, ali razlika u odnosu na Rijeku i Hajduk je zabrinjavajuća. Dinamo mora na startu proljeća pobijediti i Istru u Maksimiru i Osijek u Opus Areni – zaključio je Željko Sopić.
