PRIMOŠTEN – Primoštenska čipka dobila je oznaku zemljopisnog podrijetla. Još jedno je to priznanje čuvaricama naslijeđa koje promiču ručni rad i čuvaju višestoljetnu tradiciju čipkarstva.
Ušiveni su u autentično tradicijsko blago: strast, rad i disciplina.
– Posebna je po tzv. puntima. Grahići, puntokapa, pekljica – objasnila je za HRT Lorenta Gracin iz Udruge primoštenskih čipkarica “Pekljica”.
A 1550. godinu čipkarice uvijek iznova ističu. Tada se, kazuju, prvi put spominje danas poznata primoštenska košulja. Ukrašena čipkom.
– Tada se spominje ta košulja grišpanica koja je u stvari ono što mi danas nazivamo opleće. Svečana košulja ženske nošnje – kaže Maja Marinov Janković, predsjednica Udruge primoštenskih čipkarica “Pekljica”.
Nekima je to bio i kruh. Govore čuvarice nasljeđa, bilo je u prošlosti i nekoliko radionica čipke.
– Tečaj je trajao od 1947. do 1951. godine. Organizirala ga je Zadruga, gdje su žene učile šivati – govori Nediljka Šarić, Udruga primoštenskih čipkarica “Pekljica”.
Njihov je ručni rad tada odlazio preko granice, i to po paprenoj cijeni.
– Učile su, početnice na koncu, zvali su ga škuri, vjerojatno nekakav konac za ribarske mreže ili slično, da se ne bi potrošio konac koji je bio, u to vrijeme, vrlo skup – rekla je Vinka Pancirov iz primoštenske udruge “Pekljica”.
Velik je dio unikata završio pod zemljom. Jer ovdašnje majke, bake i svekrve pokapale su se u čipkom ukrašenoj nošnji.
Sada je, već šesnaest godina, kažu Primoštenke, umijeće izrade čipke iglom pod zaštitom.
D.G.
