U dalekoj prošlosti stanovnici Mljeta bavili su se ribolovom vrlo malo ili nikako. U statutu otoka Mljeta iz 1345. godine nema ni traga o ribarstvu ni o pomorstvu. Vrlo rano su dolazili na lovišta otoka Mljeta dubrovački i korčulanski ribari s potezačama za malu plavu ribu.
Na početku XVII. st. Dubrovačka je republika zabranila korčulanskim ribarima dolazak na mljetska lovišta, jer je otok bio njezina knežija, pa su Korčulani tamo dolazili na ribolov pod zaštitom mletačkih ratnih galija. Dubrovački su ribari oko 1664. godine u ljetnom ribolovu bacali ždrijeb, da bi se znalo, kojim će tko redom loviti na mljetskim lovištima, piše Damir Višić za Gorgoniju.
Od XVII. st. dolazili su na mljetska lovišta i ribari iz Koločepa, Lopuda i Šipana, a pelješki ribari s parangalima. Pravo iskorištavanja Velikog i Malog jezera za ribolov imali su samo benediktinci, koji su na otočiću u Velikom jezeru imali samostan. To pravo dodijelila im je Dubrovačka Republika dekretima.
Stanovnici Dugog otoka vrlo su rano iskorištavali more oko Kornatskih otoka za ribolov. Oko 995. godine spominje se ribolov u Telašćici koja se nalazi u blizini Kornatskih otoka. Do 1524. godine lovilo se manjim mrežama potezačama i stajačicama, ali je tada Zadranin Šimun Cedolini uveo nov način lova srdela na kornatskim lovištima (vjerojatno velikim potezačama uz svjetlo vatre). Poslije sto godina Sali na Dugom otoku je imao šezdeset mreža potezača za srdele i plavice. Središta lova na malu plavu ribu bila su oko otočića Piškere i Lavse. Po broju potezača za lov srdele i ostale male plave ribe, Kornatski otoci su bili tada drugo središte jadranskog ribolova (iza hvarsko-viškog područja).
Oko 1616. godine ribari su davali samostanu Sv.Krševana u Zadru deseti dio lovine, pa su se godišnji prihodi samostana od ribolova penjali i do 16.000 dukata. Venecija je također imala velike dobiti od ulovljene ribe i trošarine na sol. Godine 1648. bile su opremljene dvije galije ( pod zapovjedništvom Nikole i Petra Corponesea), koje su branile ribare na srdele od piratskih prepada. U Salima se pobirala desetina od svježe ribe i tridesetina od usoljene. Poslije 1524.godine ribari u Salima bili su dužni davati 200 barila usoljenih srdela godišnje za opskrbu Zadra.
Godine 1698. ribari iz Sali i otoka Iža sporazumjeli su se o zajedničkom ribolovu na plavice i skuše u uvalama Stativali i Čušćici, dok su ostala lovišta koristili samo salski ribari. Ribari iz Malog Iža imali su od 1772. godine isključivo pravo ribolova gira oko otoka Kurbe. Potkraj 15. stoljeća šibenski ribari love skuše na unutarnjim lovištima Kornatskih otoka, a na jugoistočnim lovištima ribari sa Zlarina, Prvića i Žirja.Krajem 17. stoljeća na kornatska lovišta dolaze ribari s Murtera, a početkom 18. stoljeća, ribari iz Tribunja. Mreže potezače za malu plavu ribu nestale su s kornatskih lovišta poslije Drugog svjetskog rata.
Damir Višić
