Opće je uvjerenje i logika odnosa kako je Milan favorit utakmice s Dinamom u Maksimiru. No, kako se uvijek kaže, u nogometu favoriziranost, koliko god bila snažna zbog kvalitativnog odnosa, ne znači više-manje siguran “prolaz” kao u nekim drugim sportovima. Uostalom, Modri su već pokazali u raznim izdanjima europskih ispita kako znaju “pogoditi” takvu utakmicu. Posljednja u redu onih iznenađujućih bila je s Chelseajem kada su Modri svladali goste golom brzonogog Mislava Oršića.
U akciji koja je bila logika kako se može uhvatiti u raskoraku londonsku skupu momčad, duga lopta na Brunu Petkovića i njegovo “spuštanje” za bijeg Oršića, očitava se promišljanje svojih aduta protiv jačih. Dakako da Dinamo nije pobijedio Chelsea samo zbog tog pogotka, nego zbog ukupne predstave cijele momčadi, koja je uz podršku navijača odoljela svakom naporu gostiju da (barem) poravnaju rezultat. Netko će reći da je to bio prilično kaotičan Chelsea. To je u svjetlu kvalitativnih (financijskih) odnosa dva kluba najmanje važno, izgubio je Chelsea, a pobijedio je Dinamo!
Može li modra škvadra u srijedu navečer iznenaditi Milan? U to treba vjerovati, ne samo zato što je to logično sportski, nego i zbog činjenice da je aktualni Milan u prilično turbulentnom trenutku. Događanja oko utakmice s Parmom to dobro otkrivaju. Sergio Conceicao je, kažu kroničari bliski Milanu, nervozan jer ne uspijeva igračima prenijeti svoje postulate igre. Štoviše, čini se da neki to ni ne žele, a prije svega misli se na Thea Hernandeza. On je jako važan igrač i lider svlačionice, pa kada je on nešto neraspoložen, “slučajno” se takav gard osjeti kod Rafe Leaa. Iako je potonji u medijima nahvalio trenera i odao da mu puno više daje kao stručnjak i posebno kao čovjek (u razumijevanju) u odnosu na Fonsecu, činjenica je da Leao ne uspijeva povezati više utakmica na visokoj razini, odnosno diskontinuiran je i dalje…
U Maksimiru će Milan imati problem na desnoj strani obrane. Emerson je aut, a Calabria ima kartone, što možda i nije presudno jer bi teško igrao nakon žestoke svađe na centru Meazze nakon Parme. Conceicao će tamo morati “kemijati”, pa će priliku dobiti ili Terracciano ili Tomori. Niti jedno bekovsko rješenje, nego igrači drugih pozicija.
U tom smislu nam se čini da bi Cannavaro na toj strani mogao tražiti rješenja za probijanje obrane Milana, koji se protiv Parme jako mučio s kontrama suparnika, odnosno s hitrinom njihovih napadača. Brzina je ono što Dinamu u startu treba da bude konkurentniji u Ligi prvaka. Dok je još misterij zašto jedan od dovedenih brzanaca, Cordoba, ne dobiva ni minute, ostaje uvjerenje da bi hitrinu i prodornost protiv Milana mogao na lijevoj strani donijeti Marko Pjaca. Njegova je forma red uspona i padova, ali u ovakvoj utakmici on može biti na temelju iskustva i napose kvalitete, igrač koji će po toj Milanovoj deficitarnoj strani tražiti proboj. Iako je stalno pod nekom strogom kritikom, i Hoxha je igrač brzine i prodornosti, i koji je s lijeve strane “kući”, a na desnoj strani limitiran…
Igrač iznenađenja može biti u jednoj utakmici igrač na kojeg se najmanje računa po tom pitanju, ili onaj kojeg se najviše hvali (primjerice Baturina), ali taktički gledano, najpotrebnije je imati brzinu i prodornost u napadu, i koristiti probleme koji suparnik ima na određenoj obrambenoj poziciji.
