U Lisinskom, na koncertu Veliko purgersko srce zaklade Nema predaje, bilo je lijepo i otmjeno. Okupili su se brojni navijači, čelnici kluba i ponešto bivših asova. Nismo čuli da se puno spominje Milan, iako je utakmica pred vratima. No, u jednom času netko od starih Boysa je poviknuo:
– Idemo dobiti!
Dojam je da je Dinamo pod “mlinskim kamenom SHNL-a” kojeg vuče otkako je zapao u bodovni zaostatak, pa i pod utjecanjem velikih imena Arsenala i Milana, manje intenzivno i emotivno doživio završnicu ligaškog dijela Lige prvaka, nego što bi u nekim drugim okolnostima. Međutim, kad bi Modri matirali Crveno-crne, i ako bi se poklopili drugi rezultati da se probiju u nokaut fazu elitnog natjecanja, to bi bio epohalan pothvat. Rezultat generacije.
Mnogi će reći da se Dinamo nije proslavio nastupima u Ligi prvaka, no ovo je već četvrti put da u zadnjem kolu igra za prolaz dalje. Nije dobio niti jednu takvu utakmicu, ali tradicije koje nisu drage valjalo bi srušiti. Još 1998. s Olympiacosom je bilo 1:1, a trebala je pobjeda od dva gola razlike za četvrtfinale Lige prvaka. Sezonu kasnije u Marseilleu je završilo 2:2, Modri su vodili u završnici, a s ta tri boda imali bi nastavak natjecanje u Kupu UEFA. Ne tako davno 2019. zalogaj je bio golem – Manchester City 1:4. Pobjeda bi značila osminu finala Lige prvaka. Krenulo je savršeno golom Olma, no onda su na vrata pokucali dečki s Pepovom “mesoreznicom”.
Isplati se potruditi, u protivnom je Liga prvaka samo još večeras u Zagrebu. Do neke nove prilike. Koliko je Milan velik, zna Fabio Cannavaro. Bio je Zlatna lopta, ali u ogledima s Rossonerima ima negativan skor kao igrač – devet pobjede, uz po jedanaest poraza i remija. Milan je velik, svaki put kad je došao na Maksimir dokazao je da je velik, je li vrijeme da Dinamo prvi put u UEFA-inim natjecanjima pokaže Milanu u svojem domu koliko je i on velik? Euforije nema, imperativa nema, samo sportski motiv koji kaže – dok se igra postoje i šanse!
