U formi dobre i loše vijesti najava utakmice Dinama i Milana mogla bi izgledati i ovako. Dobra vijest? Dvije godine nakon maksimirske 4-0 koračnice ‘rossoneri‘ se u Zagreb vraćaju bez dvojice strijelaca, budući da je Olivier Giorud otplovio u vode rekreativnog nogometa, Robert Ljubičić (autogol) je Dinamovim navijačima izblijedio u pamćenju, a na koncu niti stoper Matteo Gabbia kao treći strrijelac u navedenom meču ne igra odveć važnu ulogu na terenu.
Loša vijest? Dinamo je na startu mandata Fabija Cannavara velika nepoznanica i za proboj u playoff rundu Lige prvaka zapravo mu treba veća senzacija od one koju je režirao Mislav Oršić, kada je prije četiri godine iskočio iz kože i hat-trickom izbacio Tottenham. Da stvar bude gora, Milanu trebaju bodovi za cementiranje pozicije u top 8 klubu kako bi izbjegao zamku dodatnog kvaifikacijskog kruga.
Čak i kada bi se, recimo, Marko Pjaca zaogrnuo plaštom superheroja i simultankom likvidirao velikog suparnika kojeg je dobro upoznao u Serie A, ili kada bi Sandro Kulenović odigrao utakmicu karijere i zakucao Milan na tlo, hrvatski prvak još uvijek bi ovisio o ishodima nekih drugih utakmica. Otkako je Aleksander Čeferin preveo Ligu prvaka u mamutski format sa 36 klubova i osam kola u prvoj fazi natjecanja, ne vrijedi više niti ona nepoderiva formula Sir Alexa Fergusona prema kojoj deset bodova jamči plasman u sljedeći krug. Dinamo bi mogao izvisiti i sa jedanaest bodova.
Rasklimana matematika svejedno nije obeshrabrila navijače. Službeni Maksimir je dva dana uoči utakmice objavio da je stadion rasprodan, što znači da će tribine gorjeti i igrači će na iglama dočekati početak dvoboja. U kakav će raspored Cannavaro razvrstati svoje adute? U razgovoru za Gazzettu dello Sport 51-godišnjak se ovih dana predstavio kako zagovornik ‘rock and roll‘ nogometa po receptu Jürgena Kloppa, neka sve pršti i frca od energije, ali na premijeri u Londonu se suprotno tome predstavio kao sljedbenik doktrine ježeve kućice Branka Ćopića. “Kućico moja, najslađi raju”, zavukao se u vlastiti kazneni prostor i jedva da je odande pomolio glavu iako je Arsenal tog dana počeo utakmicu sa Zinčenkom, Kiwiorom i Sterlingom koji kroz sezonu minutažu skupljaju na kapaljku.
Niti tri dana kasnije protiv Istre 1961 nisu “plavi” djelovali impresivno, barem dok se u nastavku na djelu nije ukazao Martin Baturina koji je pogotkom iz slobodnjaka otkočio Dinamove potencijale. Onda se napokon zakotrljala ambiciozna, napadačka igra i Cannavarova momčad je na trenutke ponudila nekoliko žestokih ‘riffova‘ koji su iz letargije probudili tribine.
Ako će se dogoditi, ubojite napadačke akcije bit će skuhane u trokutu između Baturine, povratnika Josipa Mišića kao ključnog igrača na sredini terena te Luke Stojkovića kao ‘faktora x‘ na međunarodnoj pozornici, mladića koji posjeduje sve predispozicije za vrhunskog nogometaša, ali tek traži svoje mjesto pod suncem u novoj podjeli uloga.
Navijačka javnost Cannavaru je već oprostila onaj sramežljivi London. Poput Gattusa u Hajduku i on ovdje na startu uglavnom skuplja simpatije jer emitira pozitivnu energiju i osim toga pokazuje odlučnost da se makar kao ‘late bloomer‘ uspješno predstavi na trenerskoj pozornici. Još jednom u formi loše i dobre vijesti.
Priliku da se proslavi potrošio je protiv Arsenala, ali sreća je da igra protiv Milana, svojeg najdražeg suparnika iz igračkih dana protivk kojeg je jurišao u dresu Parme, Intera i Juventusa…
