Uvala Duboka, ili Dumboka, kako je svojedobno tvrdio da se kaže istaknuti Šibenčanin, hrvatski geograf i znanstvenik prof. dr. sc. Mladen Ante Friganović, omiljena je “destinacija” mnogih rekreativaca, šetača i vlasnika pasa, a u ove ljetne dana i kupača. Nije rijetkost da u nju zalutaju, ili baš namjerno dođu, i turisti te pokoji kamperi koji traže skrovitost kako bi barem koju noć kampirali “na divlje”. U Dubokoj, nedaleko Lukoilove benzinske crpke ulaz je na šetnicu u Kanalu sv. Ante, pa je i to razlog zbog kojeg u tu dolaze i mnogi mladi, “skockani” kao za večernju šetnju ali i gosti obližnjeg Veteranskog centra.
Neobična je ta Duboka sa svojim šljunčanim žalima i žalićima, boćatim morem i gustom borovom šumom koja u uvali stvara hlad gotovo preko cijelog dana, zbog čega je tu ugodno čak i u pol bijela dana, za najveće žege. Do Duboke se stiže skretanjem kod bivšeg Remontnog brodogradilišta nakon što se prođe mandalinski rotor i od središta grada udaljena je svega nekoliko minuta vožnje autom. Zbog toga je redovito odredište i brojnih ribolovaca koji uz svoje udice i štapove strpljivo provedu cijeli dan.
No, Duboka je daleko od bajkovite uvale. Puna je smeća, a što je više ljudi posjećuje više je i smeća. Duž cijele ceste koja prolazi uvalom nigdje nema niti jedne kante za otpatke. Doduše, većinu “šporkaćuna” to ni ne smeta, jer iza sebe ostavljaju svega i svačega: limenke piva, šalice kave, ambalažu od sokova, keksa, kutije iz McDonald‘sa, papire, prazne kutije cigareta, opuške i more plastičnih vreća i ostale ambalaže. K tomu, ogromu količinu smeća donosi more te su obala i žali, kojima uvala obiluje, puni plastike i svakojakog drugog smeća koje s brodova završi i moru. I koliko god neki šetači samoinicijativno čisttili i skupljali to smeće, sutradan pristižu novi kontigenti plastičnih boca, vrećica, ogromnih najlona, plastičnih žlica, stiropora, ostataka ribarskih mreža, udica i pela za udice…
U Dubokoj se ne pojavljuju radnici Zelenog grada. Valjda na taj dio grada gledaju kao da se u proteklih 30-ak godina nije promijenila i kada zbog vojarne bivše JNA-a u Dubokoj tamo ljudi nisu mogli dolaziti. No, ta su vremena davno iza nas i život se vratio u Duboku. Ali, očito ne i za gradske komunalne zaposlenike i tvrtke kojima još uvijek ne pada na pamet da bi se i tu trebalo čistiti i odvoziti smeće, postaviti kante, kontejnere…, ako i u bilo kojem dijelu “pravog” grada.
Najnoviji bizarni pokušaji uvođenja malo reda u hrpetine smeća svuda po Dubokoj je i “genijalni” izum nekih pojedinaca. Nakon što dan provedu u nekoj od uvalica u sjeni i hladovini borovine, smeće iza sebe skupe i odlože u vrećice koje potom objese na neki od borova. Vreće sa smećem koje vise na stablu počele su tako nicati duž Duboke, a “genijalci” su osmislili i svoje “kontejnere”. Naime, nekadašnje vojne stražarske promatračnice učinile su im se idealnim da se u njih baca smeće. Možda je to bolje nego da je ostalo razbacano svuda, ali nitko ne čisti te “kontejnere” kao što nitko ni ne kupi vreće sa smećem koje vise po borovima. Jasno, da su ovi “ekolozi” smeće mogli pokupiti sa sobom i donijeti u grad, budući da ljudi do Duboke uglavnom dođu autom.
Ipak, to nije rješenje za zapuštenu i prljavu Duboku. Vrijeme je da konačno Grad Šibenik i Zeleni grad prestanu kaskati za životom i da tu uvalu prestanu tretirati kao kakvu periferiju u koju nitko ne zalazi te da se redovito provode akcije čišćenja. Na zadovoljstvo brojnih poklonika te zelene i plave oaze gotovo u srcu grada.
