Iako je danas najveći tragičar Lige prvaka, Dinamo je odigrao povijesnu sezonu za ponos i slavu, na čast! Sjajno se prezentirao na najvećoj europskoj pozornici, a sve to začinio je pobjedom nad Milanom, prvom ikad u službenim utakmicama.
Na Maksimiru je skinut još jedan veliki skalp, no Modri su pokazali da su i oni – veliki. Imaju za čime žaliti jer jedanaest bodova na kraju nije im bilo dovoljno za prolaz dalje, što bi bio epohalan rezultat, međutim, čak 45,8 posto osvojenih bodova također je domet povijesne težine.
Možemo sad razbijati glavu je li konačan uspjeh izgubljen još s devetkom u Münchenu, koja je trajno uništila razliku pogodaka, ili ispuštenom pobjedom u Zagrebom nad Monacom, ili negdje drugdje, no da je prije natjecanje netko kazao “Dinamo će osvojiti 11 bodova”, svi bismo rekli – fantastično. Ostao je gorak okus, kao nekakva zla kob, no trijumf nad Rossonerima nipošto nije pirova pobjeda, već ogromna i briljantna.
Dinamo je najbolju sezonu prije ove u Ligi prvaka igrao 1998. godine kad je imao osam bodova i drugo mjesto u skupini, ali ipak zbog tadašnjih pravila nije išao dalje. Bacivši na koljena Milan, upravo ju je nadmašio, međutim, modra je sudbina i dalje prokleta. I tada smo pratili rezultate hoće li proći kao jedan od dva najbolja druga, nije, sada smo gledali druge utakmice, opet je Dinamo ostao ispod crte, međutim, ako ovako nastavi igrati, razbit će i tu barijeru, kao što je mnoge proteklih godina.
Kad se sve zbroji, četiri utakmice bile su na vrlo visokoj razini, s Monacom doma te RB Salzburgom i Slovanom vani, i konačno Milanom, osvajali su bodove u čak pet od osam susreta, bez šanse bili jedino s Bayernom, Borussijom Dortmund i Arsenalom. Ocjena sezone u Ligi prvaka je unatoč ispadanju – petica!
Za dalje ostaje i pouka – Dinamo može i protiv najvećih igrati svoj nogomet, u formaciji 4-2-3-1, a ne samo čekati “iz zasjede”. To je velika škola za sljedeću sezonu…
