Sportski Split se mobilizirao da u Noći muzeja, po tko zna koji put, dokaže svoju dimenziju Metropole sporta, kako bi se “urbi et orbi”, to jest Splitu i Hrvatskoj pokazalo da grad podno Marjane zaslužuje Muzej sporta. Ta borba za priznanjem značaja sporta, koji je najveći brand grada u svijetu, traje predugo, najkonkretnije od studenoga 2007. kada je otvorena Kuća slave splitskog sporta, jedinstvena u Hrvatskoj, raritetna u Europi, kao prve skaline za projekt muzeja.
Glavna manifestacija tradicionalne Noći muzeja, u svojem dvadesetom izdanju u Hrvatskoj, priredit će se baš u okviru Kuće slave kao poticaj da se vlasti na svim razinama ujedine i dogovore za realizaciju projekta Muzeja sporta Splita, koji zaslužuje i hrvatski atribut. Stoga je priređena uvodna manifestacija na Peristilu, središnjem mjestu iskonskog grada da bi se u petak u Kući slave i na platou pred njom na Gripama od 18 sati izvela svojevrsna parada dostignuća splitskih klubova i sportaša u prošlosti.
Ovogodišnja tema “Vidljivo i nevidljivo” baš je kao poručena za ostvarenje takve institucije, jer je Muzej sporta jedinstven baš po činjenici da živi od prošlosti, ali i sadašnjosti i budućnosti s obzirom na to da se stalno nadopunjuju sportski podvizi s pečatom Splita.
Nestvarne su brojke koje svjedoče o svjetskim sportskim dostignućima Dioklecijanova grada, koji je prošle godine proslavio sto godina olimpizma: 259 olimpijaca (234 na ljetnim, dvoje na ljetnim i zimskim, 13 na zimskim igrama), koji su se natjecali u čak 18 olimpijskih sportova i u nezamislivih trinaest osvajali medalje. Na Igrama se medaljama okotilo 85 olimpijaca, te pet paraolimpijaca, među kojima primat uživaju plivačica Đurđica Bjedov (zlatna i srebrna iz Meksika 1968.) i vaterpolist Deni Lušić (dvije zlatne medalje u Los Angelesu 1984. I Seulu 1988.).
Dovoljno je navesti da je pet splitskih tenisača (Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić i Mate Pavić) i to iz jedne ulice Put Firula, doseglo svjetski vrijednost, kao i rukometaš Ivano Balić (jednom proglašen za najboljem na svijetu svih vremena, te godišnje tri puta bez premca), vaterpolist Milivoj Bebić (također tri puta najbolji na svijetu), pa da se doda svjetska diva atletičarka Blanka Vlašić, dvostruki medaljonoša u jedrenju Tonći Stipanović, rekorder po osvojenim medaljama vaterpolski vratar Josip Pavić (sedam odličja), košarkaši Toni Kukoč i Dino Rađa…
A da ne govorimo o značaju Hajduka, košarkaškom klubu Split (tri puta uzastopno prvaci Europe), vaterpolskim klubovima (sedam europskih kupova), uspjesima članova taekwondo Marjana (na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima čak 35 zlatnih, 24 srebrne i 37 brončani). Ili da se navedu treneri velikani svjetskog glasa Ratko Rudić, Tomislav Ivić, Petar Skansi, Jozo Jakelić…
Lako je zaključiti da je Split zahvaljujući svojim klubovima i sportašima markantno upisan na kartu svijeta.
