Eee čeljadi moja, samo praci su se promijenili, ali je korito ostalo isto – rekao je nekad davno Tomo Šeparović Vundebag i bio je u pravu. Ništa nova nema ni s protokom godina, desetljeća, u istim smo jadima. Dubrovnik je odvazda bio turistički biser, ali nekad su mu sjaj davali visoki uzvanici, od kraljeva do holivudskih velikana i svatko, ali baš svatko odmah je po dolasku shvatio jednu stvar: možda si u sebe doma zvijezda, ođe te nitko ne šljivi dva posto. I zato smo im se i sviđali! Turizam svima, direktno ili indirektno, donosi, i o tome se puno govori. A o onome što odnosi, upravo onome zbog čega su nas ljudi zavoljeli, nitko ništa, a oni koji laju, gledaju se poprijeko.
Jesmo li davno sebi rekli da ćemo postati sluge, konobari, sobarice, čistači i nosači, priča Pošćer, i dodaje kako je najgore što se mi kuhamo u kužini, a na katu u pravoj postelji hrče Hans sa ženom. Malo smijeha, onoga koji će vas ipak ostaviti mrvicu i u razmišljanju, vazda dobro dođe u srcu turističke sezone, a i pogađa u metu.
Lijepo je velikan Smoje sve opisao u Malomu mistu pričajući kroz lik Pošćera Bombište koji bilježi vremena, ljude i događaje i za ne vjerovati, ništa se od onda nije promijenilo, pogotovo o plusu i minusu turizma. Svevremenski video na TikToku vrijedi svako toliko pogledati, samo da se prisjetimo i prizovemo pameti.
