Više od polovice umirovljenika u našoj zemlji, prema ranijim procjenama, živi na granici socijalnog minimuma. Kada plate račune za osnovne namirnice, režije i lijekove, u vrlo kratkom roku njihovi novčanici ostaju prazni. Bojkot kupovine, zbog vrtoglavih cijena, umirovljenicima u Bosni i Hercegovini stoga nije nepoznat. Na to su prisiljeni gotovo svakodnevno.
Sadržaj se učitava…
Ejub Husić, koji ima teže zdravstvene probleme, već sedamnaest godina živi s minimalnom mirovinom. Uz poteškoće s kojima se svakodnevno suočava, zajedno sa suprugom koja prima minimalnu plaću, kaže da se mnogi problemi gomilaju iz mjeseca u mjesec zbog prekomjernih poskupljenja. Iako mu njegova djeca pružaju veliku pomoć, navodi da je umirovljenicima odavno luksuz ono što je drugima normalno, prenosi BHRT.
“Poslije dvadesetog nema novca. Gotovo. Znači, opet treba izdržati petnaest dana do mirovine, posuđujemo pa vraćamo, na sve moguće načine. Ono što moramo platiti – to su obveze, struja, voda, smeće, lijekovi, to je osnovno. Tako da nam ništa ne može ostati”, govori Husić.
Kaže da su mnogi umirovljenici prisiljeni kupovati nekvalitetnu hranu koja je također skupa, dok o kvalitetnoj ni ne razmišljaju. Mnogi žive od pomoći svoje djece i dijaspore, koja pomaže ugroženim skupinama starije životne dobi. No, velika poskupljenja postaju problem i za one koji imaju prosječna primanja.
“Ovdje najviše pomaže dijaspora, i susjedima, i prijateljima, a pogotovo rodbini, ali i oni sve manje imaju sredstava za pomoć, mi to već osjećamo. A odgovornost je na višim razinama – Federalnom zavodu za mirovinsko osiguranje i Vladi. Oni nas niti vide, samo pričaju, ali za nas nemaju nikakav osjećaj”, ističe.
Ejub i njegova supruga dijele sudbinu mnogih umirovljenika i građana s minimalnim primanjima, koji se teško nose sa životnim troškovima koji su odavno nadmašili njihov kućni budžet.
Na području Unsko-sanskog kantona, prema podacima Udruge umirovljenika ovog kantona, registrirano je oko 22.000 umirovljenika, a oko 60 posto njih prima minimalnu mirovinu koja iznosi 574 konvertibilne marke.
Zbog toga ne čudi što su se mnogi umirovljenici pridružili inicijativi bojkota kupovine u trgovinama. Nadaju se da će pokrenute akcije uroditi plodom i obuzdati divljanje cijena.
“Mi to bojkotiramo već nekoliko godina. Nemamo sredstava, umirovljenici s minimalnom mirovinom pogotovo, a još manje oni koji imaju još niža primanja. Nema dovoljno novca za život cijeli mjesec. Bojkotiraju od petnaestog u mjesecu do petog, do nove mirovine. Mi smo se na to već navikli”, objašnjava Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruga umirovljenika USK.
Nadu budi i najava iz Federalne vlade o značajnom izdavanju sredstava iz federalnog proračuna za umirovljenike te barem djelomičnom usklađivanju njihovih primanja s troškovima života.
