Još se živo sjećamo ekspresnog slamanja otpora kolumbijskog državnog vrha od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa od prije cca tjedan dana, kada je Bogota najprije odbila primiti dva američka transportna vojna zrakoplova s ilegalnim migrantima, da bi se nakon Trumpovih prijetnji uvođenja carina u roku od svega nekoliko sati predomislila i pristala na sve njegove uvjete po pitanju deportacije ilegalnih migranata iz te zemlje.
Naravno, sređivanje kaotičnog stanja u SAD-u uzrokovanog dosadašnjom migrantskom politikom Washingtona, iako jedna od najvažnijih zadaća koju je pred svoju administraciju stavio novi američki predsjednik – sigurno nije i jedina. Ona, koja se odnosi na sprječavanje širenja kineskog globalnog utjecaja na štetu američkog u najmanju je ruku jednaka gore spomenutoj.
„Čuvaj se Trumpove ruke“
I upravo je u tom smislu odlučnost i strogoću Trumpove administracije sada osjetila još jedna latinoamerička država. Paradoksalno – ona koja je nastala klasičnim otimanjem kolumbijskog teritorija čiji je sastavni dio nekada i bila – Panama. I to usprkos tomu što je krajem siječnja panamski predsjednik Jose Raul Mulino isključio bilo kakve pregovore sa Sjedinjenim Državama oko Panamskog kanala, nakon što je Trump tijekom svoje inauguracije 20. siječnja najavio da će SAD vratiti taj plovni put pod svoju kontrolu.
“Ne mogu pregovarati, a još manje započeti pregovore oko kanala. To je zapečaćeno. Kanal je panamski”, poručio je tada Mulino na svojoj tjednoj medijskoj konferenciji.
Jose Raul Mulino bio je u pravo samo utoliko što nije razgovarao osobno s Trumpom, ali zato je s njegovim državnim tajnikom Marcom Rubiom koji je jučer stigao u Panamu. Naravno, ne u turistički posjet, već srediti status Panamskog kanala odnosno prilagoditi politiku te male srednjoameričke zemlje američkim nacionalnim interesima.
Tako je odmah nakon razgovora s Marcom Rubiom, panamski čelnik Jose Raul Mulino „slavodobitno“ izjavio kako vlada njegove zemlje neće obnoviti memorandum o razumijevanju s Kinom o Inicijativi Pojas i put.
Mulino je pritom rekao da Rubio “nije uvjerljivo prijetio povratkom (Panamskog) kanala ili uporabom sile”. Međutim, rekao je da je američki predsjednik Donald Trump odlučio da je prisutnost Kine u području kanala prekršila ugovor koji je rezultirao predajom plovnog puta Panami 1999. godine koji poziva na osiguranje stalne neutralnosti kanala.
Trump: Ta baza je bila naša, a sada je kineska
Trump dobio što je i tražio, i teško da će se zaustaviti na Panami
Dakle, Trump je dobio ono što je u pozadini pritiska o vraćanju Panamskog kanala pod ingerenciju onih koji su ga i izgradili – tj. SAD-a zapravo i tražio: izbaciti Kinu iz igre odnosno iz geostrateški (geoprometno) izuzetno važne Paname.
Dobio je ono isto što će vjerojatno dobiti i kroz svojatanje Grenlanda – preciznije, kroz izjave o namjeri kupnje tog najvećeg svjetskog i arktičkog otoka koji je, iako autonoman, pod suverenitetom kraljevine Danske.
Na Grenlandu se, podsjećam, u travnju planira održati referendum o nezavisnosti otoka. Ako on prođe i Grenland stekne neovisnost, Trump će de facto ostvariti svoju želju stavljanja istog pod američke skute zbog očekivanog i nezaustavljivog brzog ulaska velikih američkih tvrtki, prije svega onih iz sfere proizvodnje fosilnih energenata, kao i jačanja već ionako dovoljno snažne američke vojne nazočnosti kroz veliku zračnu bazu na sjeverozapadu otoka – koja datira još iz doba hladnog rata i sukoba tadašnjih ljutih antagonista SAD-a i SSSR-a.
Trumpovu dobitnu poziciju po pitanju Paname odnosno statusa Panamskog kanala de facto je potvrdio i sam Marco Rubio kazavši istom prigodom panamskom predsjedniku kako Trump ne želi zadržati status quo u vezi s kanalom s obzirom na povećani utjecaj Kine u regiji – što je objavio američki State Department u svom priopćenju. Naglasio je, da će, ako do promjena ne dođe odmah, SAD biti primoran poduzeti mjere za zaštitu svojih prava.
“Rubio je obavijestio predsjednika da je Trump donio preliminarnu odluku da trenutno stanje utjecaja i kontrole Kineske komunističke partije nad područjem Panamskog kanala predstavlja prijetnju kanalu i predstavlja kršenje Ugovora o trajnoj neutralnosti i djelovanju Panamskog kanala.“
Tjedna analiza Zorana Metera: Uzavreli Baltik, promjene državnih granica i Trump, kao put u kaos
„Herojski otpor“ na latinoamerički način
Dakle, „herojski otpor“ panamskog predsjednika trajao je sve do početka sastanka s Rubiom, preciznije, dok nije saslušao argumente i zahtjeve svog američkog gosta .
Ali jedno se predsjedniku Mulinou ipak mora priznati – izveo je to taktički puno bolje od svog kolumbijskog kolege koji se, kako je rečeno u uvodu teksta, najprije oštro usprotivio prihvaćanju američkih vojnih zrakoplova s migrantima, da bi nakon svega nekoliko sati morao objaviti ne samo kako dozvoljava njihovo slijetanje, već da i prihvaća sve Trumpove zahtjeve. Katastrofalno ponašanje po ugled bilo kog državnika i političara.
Jer panamski je vođa ipak održao riječ da će sačuvati panamski suverenitet nad kanalom. Međutim, zauzvrat je morao pristati na „mali“ kompromis: zapravo, morao je promijeniti strateški smjer nacionalne razvojne politike! Zato je svima i jasno što u stvarnosti znači suverenitet kada je riječ o toj zemlji (naravno, i ne samo njoj, i ne samo u regiji Latinske Amerike kada se susreću s odlučnim zahtjevima najvećih globalnih igrača, prije svega SAD-a).
Jedna lasta ne čini proljeće?
Podsjećam da je Inicijativa Pojas i put (poznata i kao Jedan pojas, jedan put) kineska globalna strategija za razvoj logistike, infrastrukture i trgovine. Ideju o njezinom pokretanju prvi je iznio aktualni kineski čelnik Xi Jinping 2013. godine tijekom svojih posjeta zemljama Srednje i Jugoistočne Azije.
Cilj ovog infrastrukturnog projekta je poticanje multilateralne trgovine i investicijskih projekata uz sudjelovanje zainteresiranih zemalja i korištenje kineskog i stranog kapitala. Do sada se 149 zemalja pridružilo inicijativi Pojas i put 2023. godine. Od toga su 44 iz subsaharske Afrike, 35 iz Europe i Srednje Azije, 25 iz Istočne Azije i Pacifika, 21 iz Latinske Amerike i Kariba, 18 s Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a šest je iz jugoistočne Azije.
Meter o ‘presedanima’ u promjenama državnih granica: Laži i dvostruki standardi
Naravno, nakon predmetne vijesti iz Paname, broj ukupnih država uključenih u ovaj kineski mega-projekt definitivno treba smanjiti za jedan. Reakcije službenog Pekinga za sada nema. Možda vjeruje u onu narodnu da „jedna lasta ne čini proljeće“?
Čini li ili ne, pokazat će, kao i uvijek samo vrijeme.
