Nakon Josipa Radoševića, pulski je prvoligaš potpisao još jedno važno i kvalitetno pojačanje, taj drugi kapitalac Zeleno-žutih je Stjepan Lončar! U ponedjeljak je stigao u Pulu, obavio liječničke preglede te je potpisao za Istru 1961. Poput Radoševića, tako se i Lončar obvezao Zeleno-žutima na dvije i pol godine, to jest do ljeta 2027..
Kao što je to sportski direktor Saša Bjelanović najavljivao, fokus prijelaznog roka bio je na kompletiranju vezne linije. Ona je i prije dolaska Gonzala Garcije ocijenjena kao linija koju treba kvalitativno, a i brojčano osnažiti. Odlasci Petrusenka tijekom jeseni, pa sada Poka, uz vjerojatno skorašnje odlaske Ćalušića i Čuića, motivirali su sportsku direkciju da se snažnije upusti u pronalaženje dugoročnijih rješenja na tržištu. Bilo je mnoštvo igrača u điru, najviše stranaca, ali kad su se pojavile opcije da se u HNL kroz Istru 1961 vrate igrači kao Radošević i Lončar, tada se koncentracija usmjerila u njihovo dovođenje.
Naravno da to nije bilo nimalo jednostavan zadatak za Bjelanovića. Dodatno motiviran i činjenicom da je Garcia potvrdio kako su to profili igrača, ali i osobnosti koji odgovaraju njegovom projektu zeleno-žute momčadi i igre, sportski direktor se dao u tihu i upornu diplomaciju.
Radošević je bio tražen u drugim europskim klubovima, ali njegova je želja bila povratak u Hrvatsku. Čim se javno doznalo za to, i kako razgovara s Istrom 1961, odmah su se tri SHNL kluba ubacila u priču, koristeći se menadžerima kao kontaktima s igračem i s Bröndbyjem. To je zakompliciralo dolazak Radoševića jer su Danci pomislili da bi mogli dobiti i neku odštetu za igrača kojem u lipnju istječe ugovor. No Istra je brzo reagirala, pogotovo direkcija iz Vitorije, koja je ovaj put bez “dugih procjena” odmah dala placet Bjelanoviću da “zatvori” transfer. Kako je i Radošević držao riječ, te već prije dogovorio uvjete svog transfera, njegov dolazak na Drosinu se ostvario proteklog tjedna.
Stjepan Lončar je drugi iskusan i kvalitetan veznjak koji je igrao, nakon Neretvanca, u Širokom Brijegu (63 nastupa), pa u Rijeci (113 nastupa od 2018. do 2021.), da bi za 2,5 milijuna eura bio transferiran u Ferencvaros. Uz dobru statistiku u mađarskom klubu (50 nastupa, 8 golova i 8 asistencija), ipak je bio na posudbi u belgijskom Kortrijku (25 nastupa, 1 asist) i Astani (18 nastupa, 1 gol i 1 asist).
Naposljetku je prešao ljetos u poljski Lech Poznan, gdje je neočekivano malo igrao, da bi se uopće moglo to tumačiti pitanjem forme. Uz kup-trofej iz BiH sa Širokim Brijegom, pa dva Kupa s Rijekom, Lončar u svojoj riznici ima i dva naslova prvaka i Kup Mađarske s Ferencvarosom.
Lončar je, na temelju svojih predispozicija (187 cm, motoričan), veznjak koji će se odlično nadopunjavati s Radoševićem. Dok je Splićanin temeljno “šestica”, Lončar je “box to box” veznjak, koji također može biti i jedna od dvije “šestice”. Sve ovisi o tome kako ih Garcia kani posložiti. Nedvojbeno je da će oba pojačanja trebati vrijeme prilagodbe i hvatanja punog natjecateljskog ritma, ali Istra je definitivno uspjela dobiti dva odlična igrača u sredini terena, s kojima bi cijela momčad trebala djelovati bitno učinkovitije.
Na planu odlazaka, uvjerljiv je dojam, jedini mogući važan gubitak mogao bi biti prodaja Beyatta Lekoueirya, za kojeg je snažan interes iz inozemstva. Pitanje je hoće li direkcija u Vitoriji izdržati taj pritisak, odnosno motiv punjenja blagajne da bi se pogon održavao na dobroj razini. Bogdan još nije prelomio za odlazak, a ovisno o njegovoj odluci tražit će se alternativni stoper.
