Trump jako dobro zna kako njegova strategija „maksimalnog pritiska“ ne može biti primijenjena na Putina (koji za nju jako dobro zna) kao npr. na kolumbijskog ili panamskog predsjednika. Tako stvari između nuklearnih velesila jednostavno ne stoje. Trump, kao iskusan biznismen, zna da će s Putinom (kao i s predsjednikom bilo koje velike i suparničke tvrtke kad je riječ o biznisu) morati trgovati. A ima i s čime
Nešto se veliko „valja iza brda“! Barem ukoliko je suditi prema nagloj promjeni stava glasnogovornika ruskog predsjednika Dmitrija Peskova o vođenju pregovora između Rusije i SAD-a nakon što je predsjedničku dužnost u Bijeloj kući prije dva tjedna preuzeo Donald Trump.
Podsjećam da je Peskov u tom razdoblju u više navrata novinarima izjavljivao kako nikakvih razgovora a kamoli napretka između dviju strana još uvijek nema i da Moskva čeka prvi službeni prijedlog od strane Donalda Trumpa, jer on je taj koji je stupio na dužnost i koji mora predložiti svoju viziju rješenja ukrajinskog sukoba. Rekao bih ne samo njega, već i ukupnog, krajnje opasnog stanja i dinamike u američko-ruskim odnosima posljednjih godina pa i desetljeća.
Peskov je tvrdio kako još nikakvih službenih prijedloga od strane Washingtona za razgovor između Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina nije bilo, ali i ponavljao kako je Putin za razgovor s Trumpom uvijek spreman, da čeka njegov poziv ili barem objavu službenog stava odnosno plana nove administracije za završetak ukrajinskog rata.
Do sada takav plan nije objavljen, već su njegove moguće konture iznosili isključivo pojedini Trumpovi bliski suradnici – što Moskva onda nije niti željela službeno komentirati, već je uporno ponavljala svoje dobro poznate uvjete za završetak spomenutog rata koje je Putin jasno formulirao u svom govoru ruskim diplomatima u ruskom ministarstvu vanjskih poslova u lipnju prošle godine.
Podsjećam, govorio je o nužnosti polaska u budućim pregovorima od nove realnosti koja uključuje i rusku aneksiju četiriju novih ukrajinskih regija na jugoistoku zemlje (o pregovorima oko statusa Krima Moskva ne želi niti razmišljati, i to je već odavno svima na zapadu i u Kijevu jasno iako se, naravno, to službeno ne kaže). Također, Putin je tada kao ključan zahtjev naveo i ukrajinski neutralni vojni status, poštivanje prava ruskojezičnog stanovništva i ukrajinske pravoslavne crkve pod Moskovskom patrijaršijom, i naznačio kao ključ i preliminarne dogovore koje su ruska i ukrajinska delegacija već bile usuglasile na pregovorima u Istanbulu u travnju 2022. godine – kao osnovu od koje treba poći u budućim pregovorima.
Meter o ‘presedanima’ u promjenama državnih granica: Laži i dvostruki standardi
Morat će se odreći teritorija
I još nešto važno – Putin traži postizanje konačnog mirovnog sporazuma o završetku ukrajinskog rata, dok Trumpova ideja polazi od pretpostavke kako će se Kijev, istina, morati odreći od Rusije okupiranih teritorija, ali da je nužno zamrznuti ovaj sukob, a Ukrajini dugoročno (na razdoblje između 10 i 20 godina) onemogućiti ulazak u NATO savez. To je pak Moskvi potpuno neprihvatljivo, jer smatra da bi zamrzavanje rata omogućilo Ukrajini da se dodatno naoruža i s vremenom počne operaciju vraćanja izgubljenih teritorija, a o mogućim perspektivama da jednom uđe u NATO suvišno je i govoriti što o tome misli ruski državni vrh, koji je u rat najviše i krenuo iz tog razloga.
Što je to Peskov danas rekao?
Razgovori između Moskve i Washingtona su u tijeku i počeli su jačati, rekao je u srijedu na medijskoj konferenciji Putinov glasnogovornik. “Doista postoje kontakti između pojedinih odjela, a nedavno su se intenzivirali. Ali ne mogu vam reći nikakve druge detalje, nema se što drugo reći”, rekao je Peskov odgovarajući novinarima na pitanje o Trumpovoj izjavio da Washington vodi aktivne pregovore o ratu u Ukrajini i s Kijevom i s Moskvom.
Podsjećam, Trump je u nedjelju rekao „razgovaramo… već razgovaramo“, ne precizirajući o čemu se točno radi i tko iz njegovog tima sudjeluje u razgovorima s Moskvom, dok je na upit je li osobno razgovarao s Putinom bio vrlo zagonetan kazavši: „Ne želim to reći, Vodimo vrlo ozbiljne razgovore o tom ratu. Pokušavamo tome stati na kraj.”
‘Čuvaj se Trumpove ruke’: Trump, nakon Kolumbije, slomio i otpor Paname koja je učinila nešto nevjerojatno
Vrši li Trump pritisak na Putina?
Kako u srijedu, 5. veljače, piše američki medij NBC News u tekstu Petera Nicholasa, Dana De Luce i Katherine Doyle – odnos između Trumpa i Putina „primjetno je propao“ … „iako Trump tek treba otkriti opseg do kojeg će vršiti pritisak na Rusiju da prekine svoj mučni rat s Ukrajinom“.
„Otkako je preuzeo dužnost, Trump je prestao govoriti o Putinovom strateškom “geniju” i “pameti”. U uočljivoj retoričkoj promjeni, Trump je umjesto toga upozoravao da ruski predsjednik kojeg je jednom nazvao “vrlo pametnim” vodi svoju zemlju u propast produžujući rat,“ – navode autori američkog medija i podsjećaju na Trumpovu nedavnu prijetnju da Putin mora sklopiti sporazum, jer da u suprotnom uništava Rusiju koja je „u velikim problemima“. “On [Putin] bi trebao sklopiti dogovor”, rekao je Trump novinarima u Ovalnom uredu prvog dana povratka u Bijelu kuću. “Mislim da uništava Rusiju time što ne sklapa dogovor. Mislim da će Rusija biti u velikim problemima.” (Ovdje bih podsjetio da je Trump na svojoj društvenoj mreži nedavno zaprijetio Moskvi i novim sankcijama ako ne pristane na sporazum.)
Kako dalje piše NBC News, Trump je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, tri dana nakon svoje inauguracije, rekao da je Ukrajina spremna na pregovaranje. A Rusija? “Pa, morat ćete pitati Rusiju”, rekao je tada.
“Slušajući Trumpa kako govori o Putinu već gotovo desetljeće, ovo je najkritičnija stvar koju je ikada rekao”, rekao je u intervjuu Michael McFaul, bivši američki veleposlanik u Rusiji u Obaminoj administraciji.
Trump predlaže trajno iseljavanje Palestinaca i američku vojsku u Gazi. Arapske zemlje prijete ratom
Nije baš sve onako kako izgleda
Međutim, prema mom mišljenju, nije sve baš onako kako navodi spomenuti američki medij. Naime, Trump itekako mora voditi računa i o američkoj javnosti gdje ne smije izgledati kao slabić. Bilo kakav eventualni sporazum s Putinom on mora moći prikazati i kao svoj i američki uspjeh ili pobjedu.
S druge strane, Moskva kategorički odbija bilo kakav i bilo čiji razgovor s Rusijom s pozicije sile ili „svisoka“ – kako se to još voli reći. Takvo pravo nije davala ni Joeu Bidenu i njegovoj administraciji – potpuno neprijateljskoj prema Putinovoj vlasti, pa sigurno nema razloga niti Trumpu. Tim prije, u poziciji koju sada ima i na političkoj razini u svijetu (kada je postalo jasno da od izolacije Rusije u međunarodnoj zajednici nema ništa, niti su zapadne sankcije uništile njeno gospodarstvo), a još više onoj vojnoj – na ukrajinskim bojišnicama, gdje već mjesecima ima stratešku inicijativu i gdje nikad većom dinamikom osvaja nova područja koja je ukrajinska vojska kontrolirala u regiji Donbas na jugoistoku zemlje.
Trump također jako dobro zna kako njegova strategija „maksimalnog pritiska“ ne može biti primijenjena na Putina (koji za tu igru jako dobro zna) kao npr. na kolumbijskog ili panamskog predsjednika prošloga tjedna. Tako stvari među vojnim i nuklearnim velesilama jednostavno ne stoje. Trump, kao iskusan biznismen, zna da će s Putinom (kao i s predsjednikom bilo koje velike i suparničke tvrtke kad je riječ o biznisu) morati trgovati. Drugim riječima, zna da će i on Putinu nešto morati darovati jer će se u slučaju sporazuma raditi isključivo o kompromisima. Bez njih nikakvog sporazuma nikada i ne može biti.
Zašto je Njemačka Trumpu ‘pokusni kunić’ u velikom preoblikovanju Europe koje želi učiniti
Gdje može popustiti Putin, što mu može dati Trump i što slijedi po EU?
Putin s druge strane uistinu želi završiti ovaj rat, ali nikako bez ključnih uvjeta koje traži Moskva, jer bi tada u ruskoj javnosti bio označen kao gubitnik i onaj zbog čijeg je rata Rusija platila preveliku cijenu. Ondje gdje može i vjerojatno hoće odustati je zahtjev za postizanje sporazuma o međusobnim sigurnosnim jamstvima između Rusije i NATO saveza, što će značiti da će Europa odnosno Europska unija morati krenuti u sveopću militarizaciju i stvaranje obrambenog bedema prema Rusiji, u bezumnu trku u naoružanju i sve što s tim posljedično ide – uz vječnu političku i medijsku viku o nužnosti biti potpuno spreman na novu rusku agresiju koja će prije ili kasnije uslijediti u odnosu na članice NATO saveza i EU. Naravno, pritom se NATO i EU neće vući bilo kakve riskantne poteze koji bi doveli do samog sukoba.
Ovakav scenarij vidljiv je iz najnovijih izjava čelnih osoba EU-a poput predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen ili pak nove prve diplomatkinje EU-a Kaje Kalas.
Europska unija pristat će biti Trumpov vazal iako se njen vrh u Bruxellesu (kao i u skoro svim prijestolnicama država članica oštro protivio Trumpu i otvoreno navijao za Joea Bidena odnosno kasnije za Kamalu Harris na američkim izborima)
Time će se zadovoljiti i Trumpa i američke ključne interese u Europi. EU će kupovati još više američkog oružja i američkih energenata, SAD će se moći vojno povući i težište svojih kapaciteta prebaciti prema Kini jer će EU preuzeti ulogu dežurnog policajca u odnosu na buduće poteze Moskve kada se jednom postigne sporazum po Ukrajini.
Putin će se s ovakvom ulogom EU-a i NATO-a morati pomiriti tj. priznati da je dugoročna stabilizacija odnosa Rusije i EU-a nemoguća osim u mjeri koju eventualno dozvoli Washington koji postaje stvarni gospodar Europe (prije svega EU-a).
Međutim, Putin od Trumpa može dobiti puno više nego što će mu značiti dugoročni gubitak Europe na koji je ruska javnost od Putina i njegovog medijskog stroja već ionako pripremljena – poput ukidanja pojedinih strogih sankcija koje štete i zapadu, odmrzavanja zaleđenih ruskih državnih aktiva, izvanblokovskog statusa „ostatka“ Ukrajine i njezinog „prekrajanje“ po američko-ruskim interesnim sferama.
Tjedna analiza Zorana Metera: Uzavreli Baltik, promjene državnih granica i Trump, kao put u kaos
Dogovor Trumpa i Putina o izborima u Ukrajini?
Ne bez razloga, jučer ukrajinski, ali i pojedini američki mediji bruje o dogovoru Trumpa i Putina prema kojem Volodimir Zelenski mora provesti izbore u Ukrajini, dok je Trump jučer posve otvoreno, pred novinarima i televizijskim kamerama u Bijeloj kući rekao ni manje ni više nego da bilo kakva američka sigurnosna jamstva Ukrajini moraju biti potkrijepljena jamstvima Kijeva da će SAD dobiti pravo na ukrajinske rijetke zemne metale kojima je ta zemlja bogata, poput litija.
Toliko o Trumpovim pritiscima na Putina, o vjerodostojnosti Europske unije kojoj slijedi uloga potpunog američkog vazala (što će pokušati nivelirati promjenom čitavih svojih strategija koje će biti usklađene s onim američkim, a što će Bruxelles javnosti službeno tumačiti kao nove europske interese u novim globalnim geopolitičkim uvjetima), ili pak o ukrajinskom državnom vrhu kao onom koji o nečem bitnom što se tiče ukrajinskog rata odlučuje.
Kao što sam već davno pisao u svojim analizama nedugo nakon početka ruske invazije – najveći gubitnik ovog rata bit će (već i je) Ukrajina i ukrajinski narod, jer nuklearne velesile ne mogu biti poražene u ratovima koje proglase po sebe egzistencijalnim.
Tada sam pisao, a iza toga i dalje stojim, da su ukrajinske elite učinile goleme strateške greške zbog ne sprječavanja uvlačenja zemlje u sukob s velikim i moćnim istočnim susjedom s kojim su imale duboke povijesne veze – sukob, kojemu je sve vodilo ali se definitivno mogao i morao izbjeći (Trump stalno ponavlja da rata ne bi bilo da je on bio predsjednik umjesto Bidena), a o čemu su tada još isključivo odlučivale same ukrajinske elite. Sada više ne odlučuju ni o čemu ključnom po pitanju budućnosti zemlje, jer su strateške greške postale nepopravljive. Njihove pune posljedice najbolje će se vidjeti tek nakon postizanja trajnog mira.
Tjedna analiza Zorana Metera: ‘Trumpu Trumpovo, Bogu Božje’
Naravno, ako do tog mira uopće i dođe, jer usprkos svemu, kada su u pitanju američko-ruski odnosi baš ništa nije i ne može biti sigurno. Oni su ti koji će determinirati izgled budućega svijeta, puno više i od velike i moćne Kine i njene uloge u aktualnim geopolitičkim procesima.
